Za vrijeme NOB-a (1941.-1945.) i u postratnom periodu izgradnje socijalističkog društva napisane su stotine pjesama o drugu Titu, sve redom, naravno, u njegovu slavu. Izvodili su ih slavni pjevači poput Oliver Dragojevića i Zdravka Čolića, ali ovaj tekst se neće baviti njima, već samo radovima nastalim nakon Titove smrti, u periodu 1980.-2010. Neke od njih su pune divljenja prema Titu i njegovom djelu, neke pune mržnje prema njemu, a neke su manje-više uravnotežene.
Na tu temu prenosimo tekst Željka Kuhara u skraćenom obliku u odnosnu na original izvorno objavljen 2011. u e-novinama.
Poglavlje 1: Zabranjeno pušenje
Deset godina nakon Titove smrti Jugoslavija se raspada i dolazi do rata u Hrvatskoj i BH, kao i troipogodišnje opsade Sarajeva, što će se odraziti i na djelovanje Zabranjenog pušenja.
Nakon desetina hiljada pobijenih i raseljenih, ne znam koliko ima smisla to spominjati, ali ratovi devedesetih su utjecali na rad Zabranjenog pušenja kao ni na jedan drugi bend iz bivše SFRJ, što se odnosi na personalne promjene u bendu, kao i na prisutnost ratne tematike u opusu Zabranjenog pušenja.
Do devedesetih i rata oni objavljuju četiri albuma, ogromnu većinu pjesama potpisuje autorski dvojac Davor Sučić i Nenad Janković (ili Sejo Sexon – Dr. Nele Karajlić). Početkom rata u Sarajevu, Nele odlazi u Beograd, Sejo ostaje u Sarajevu. Tako se desilo da su jedno vrijeme u devedesetima postojala dva Zabranjena pušenja, Sejino sarajevsko i Neletovo beogradsko.
Sejino Pušenje (pojačano Elvisom J. Kurtovichem) 1997. objavljuje “Fildžan viška”, dok Neletovo objavljuje “Ja nisam odavle”. Neletovo Pušenje kasnije mijenja ime u No Smoking Orchestra, u bendu je i Emir Kusturica, koji preuzima glavnu riječ. Dno je dotaknuto veličanjem ratnog zločinca Radovana Karadžića (“ko ne voli Dabić Rašu/popušio kitu našu). Sva sreća da su promijenili ime na vrijeme! Sejino Pušenje nakon “Fildžana viška” izdaje još četiri studijska albuma.
29.11. bio je jedan od najvećih praznika u SFRJ, podsjećanje na zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu 1943, gdje su udareni temelji druge Jugoslavije, praznik koji se uz Dan mladosti najviše veže uz Josipa Broza. O načinu proslave tog praznika, kao i razočaranju u izdaju ideala ratne generacije iz četrdesetih kritički progovara i Zabranjeno pušenje na albumu “Pozdrav iz zemlje Safari”, objavljenom 1987. Pjesma se zove “Dan Republike”. Upravo je uz tu pjesmu i taj datum vezana afera u kojoj su glavne uloge imali članovi Zabranjenog pušenja i No Smoking Orchestra.
Na nekadašnji Dan Republike, 29.11.2007. godine, Zabranjeno pušenje je u Beogradu održalo koncert i kampanja je bila bazirana na pjesmi “Dan Republike”, što je zaštićeno u Autorskoj agenciji za Srbiju. Nakon uspješnog koncerta, Zabranjeno pušenje je planiralo svake godine 29.11. održati koncert u Beogradu, i pokušava zakupiti termin za održavanje koncerta 29.11.2008. u jednoj beogradskoj dvorani, no bili su zamoljeni da odustanu od koncerta. Vodstvo dvorane im je reklo da ih je strah iznajmiti dvoranu za održavanje u navedenom terminu. Nakon toga Zabranjeno pušenje odustaje od koncerta.
Međutim, u istom tom terminu grupa Emir Kusturica & No Smoking Orchestra održala je koncert u Beogradskoj Areni. Kompletna marketinška kampanja koncerta bila je bazirana na pjesmi grupe ”Dan Republike”, na potpuno istim osnovama kao i koncert godinu dana ranije. Nakon toga grupa Zabranjeno pušenje objavljuje podužu zvaničnu reakciju, iz koje izdvajam sljedeće dijelove :
“Kako nemamo zakonske osnove da bilo kojem bendu zabranimo izvođenje ovih pjesama na koncertima, možemo samo izraziti žaljenje da se naš repertoar izvodi u sklopu manifestacija zajedno s ekstremnim političkim parolama. Pogotovo što se politički grupa „Zabranjeno pušenje“ protivi svim oblicima bilo kojeg nacionalnog ekstremizma. Ovim putem upozoravamo sve sponzore i medijske kuće da provjere tko je vlasnik autorskih prava u djelima i projektima koje podržavaju. Beogradskoj publici obećavamo da ćemo doći i održati koncert što je prije moguće. Nećemo čekati 29.11.2009. godine. Više nema potrebe… Tradicija je upropaštena koncertom narodne muzike diskutabilnog nivoa…”.
Sljedeća epizoda o Titu kao inspiraciji vezana je za album ”Muzej revolucije” Sexonovog Zabranjenog pušenja.
Na 92. godišnjicu Oktobarske revolucije, 7. 11. 2009., Zabranjeno pušenje izdaje svoj 9. studijski album “Muzej revolucije”. Album otvara naslovna pjesma, koja kao rijetko koja pjesma od devedesetih naovamo detektira što nam se dogodilo tranzicijom iz socijalističkog društva u divlji (neoliberalni) kapitalizam, što neki analitičari s pravom nazivaju buržoaskom kontrarevolucijom, što je dobar opis onoga što se desilo u sjeni ratova devedesetih i uspona nacionalizma. I treba biti brutalno iskren pa istaknuti da su nekadašnji proleteri uglavnom glasali za nacionalističke opcije na svim izborima od 1990. do danas, a upravo su te opcije najviše zaslužne za provedbu pljačkaške privatizacije devedesetih.
Oni koji nisu čuli pjesmu “Muzej revolucije”, sigurno se pitaju kakve sve to veze sa drugom Titom ima? E pa uvod u pjesmu je isječak iz jednog od Titovih govora: “Mi drugovi smo niz puta govorili o tome da treba voditi brigu o čovjeku, a ja mislim da su to toliko zasjenile razne investicije, razna trvenja u pitanju investicija, zasjenile i u očima i u mislima ljudi, da su oni zaboravili čovjeka, a mi bez čovjeka ne možemo stvarati, ne možemo…”
O albumu je Sejo Sexon za portal Muzika.hr krajem 2009. rekao:
”Koncepcijski je album uokviren temom o revoluciji proletarijata, a album i naslovna pjesma počinju Titovim govorom u kojem on gorljivo poručuje: ‘Mi bez čovjeka ne možemo stvarati’. Simbolički, ta rečenica se odlično uklapa u sadašnji trenutak. Mi smo ti stariji ljudi koji se više ne drogiraju, a i ne pijemo previše. Zato kad ne snimamo i kad se odmaramo, bavimo se malo ezoterijom, pa prizivamo duhove.
Gledali smo i čitali Dana Browna, pa sve znamo kako treba raditi. Jednom smo tako nakon spiritističke seanse ostavili upaljen mikrofon i baš u tom trenu javio nam se Tito, najveći roker naših naroda i poslao nam tu poruku i održao govor koji nas je preobratio. Sjetili smo se svih tih sponzora i osiguravajućih društava koji danas stoje iza većine rock bandova.”
Proleteri, što svijet ste mijenjat htjeli
Što ste htjeli ljubičica bijelih
Proleteri, što svijet ste mijenjat htjeli
Ako niste za moje solucije, eno vam Muzej revolucije…
Nastavak na sljedećoj strani – KUD Idijoti
