Poglavlje 3: Hladno pivo
”…Mala seoska katolička crkva na jugu Njemačke. Imam devet godina, stojim upicanjen, u plišanom odijelu zalizane kose, oko vrata mi zavezana leptir mašna.…
Tata je rekao da će nam popodne doći rodbina i prijatelji da proslave moju prvu pričest i da ću dobit puno darova. Zamišljam što bi sve mogao dobiti, tako skraćujem vrijeme i konačno žvačem hostije i ćiribu-ćiriba, amen, hvala dragom bogu, u čiji sam se fan klub upravo upisao, završilo je. Doma me dočekuje ručak iz snova. Pečeni picek s krumpirom. Poslije moram pospremiti svoju sobu jer dolaze gosti. Prošlo je već pol tri, a još nitko nije stigao. Zvoni telefon, mama se javlja i za par sekundi je u suzama. Umro je drug Tito.
Tata sklapa novine uz uzdah – a u kurac krasni. Cijelo popodne zvoni telefon. Ništa od fešte. Ništa od mojih darova danas. Vani kiša sipi. Idem gledati televiziju jer nedjeljom popodne je na njemačkoj televiziji super dječji program. Ali i od toga ništa. Izvanredne vijesti o smrti druga Tita, nakon čega slijedi bezbroj komentara, izrazi sućuti, redaju se tipovi s kravatama bez kraja i konca i tako cijelu večer.
Mrzim tog Tita! Zašto je baš danas morao umrijeti. Zašto nije mogao pričekati do sutra kad ionako idem u školu i ne mogu gledati crtiće. U sljedećih par dana samo se o tome pričalo na oba programa. Nisam si mogao objasniti zašto Nijemci toliko pričaju o njemu. Pa zar ih on nije ubijao u ratu?…
Mama i tata mi nisu nikad previše pričali o njemu jer se nisu bavili politikom. Samo su mi rekli da je on jako veliki predsjednik i da je dobar jer dopušta svima da putuju kamo god hoće.Jedino mi nije jasno, ako je Tito tako super, zašto mama i tata moraju raditi u Njemačkoj…”
Ovo su bili inserti iz bloga Mileta Kekina “Najveći drug svih naroda i narodnosti”.
Prvi koncert Hladno pivo je održalo 21.05.1988., par dana prije Dana Mladosti, u Kumrovcu, rodnom mjestu druga Tita. Tog dana u Kumrovcu se održao Republički izviđački višeboj, tj. orijentacijsko natjecanje izviđača. Nakon završetka natjecanja Hladno Pivo je sviralo za učesnike višeboja.
Godine 1999. Hladnom pivu izlazi četvrti studijski album “Pobjeda”, s kojim su konačno pridobili pažnju šire publike, i bili dosta vrćeni na radio stanicama, mada su to zaslužili i znatno ranije, usudio bih se reći već sa prvim albumom.
Bend koji je svoj prvi koncert održao na livadi pokraj Kumrovca je desetak godina poslije snimio pjesmu o najpoznatnijem Kumrovčaninu ikada, “Svi smo ga mi voljeli”. Bolje rečeno, to je bila pjesma o svima nama, o odnosu ljudi u Hrvatskoj (i šire) prema Titu, nekada i sada.
“Znali smo da će 1999. biti predizborna godina i osjećali a se neka promjena mora dogoditi. Pobjeda je bila naš tematski album” (Mile u biografiji Hladnog Piva “Trening za umiranje” Aleksandra Dragaša).
“Svi smo ga mi voljeli” se u potpunosti uklapa u takvu koncepciju albuma.
Svi smo ga mi voljeli
Osim onih na robiji
Pisali duge sastavke:
Što je ljepše, on il’ proljeće?
Hehehe proljeće, hehehe
Pravi ubod u pjesmi se događa na samom kraju pjesme, svojevrsna “diverzija” u spominjanju “jeftine imitacije”, jer u trenutku izlaska “Pobjede”, Franjo Tuđman je bio još živ i još na vlasti, koju je još uvijek provodio čvrstorukaški. Poznata je bila Tuđmanova opsesija uniformama, a nerijetko je znao nositi bijelu uniformu, koja je dosta podsjećala na Titovu maršalsku uniformu.
“A da ne pričamo o dvije pjesme u kojima smo govorli o Tuđmanu koji neposredno nakon objavljivanja albuma umire. Naravno, mi nismo znali da će Tuđman umrijeti jer su te pjesme stare godinu ili dvije. Samo se poklopilo da smo ih objavili uoči njegove smrti” (Zoki, biografija Hladnog Piva “Trening za umiranje” Aleksandra Dragaša).
Druga pjesma koja govori o Tuđmanu je “Aleksandar Veliki”. (Na lancu čvrstih karika povijesti i osvete / Odveli su pacijenta iz tamnice do samice / Zazidali mu horizont pričom o zavjeri / Bolesnik sretan oštri nož u sitnoj ćeliji / Konačno je shvatio povijesnu mu zadaću / Ne pušta nikog u sobu, čuva je i brani / Skriva se u zasjedi, čeka da netko naleti / Pa da ga tupim predmetom opiči po glavi / Aleksandar Veliki u gumenoj ćeliji…)
U nekoliko recenzija albuma “Pobjeda”, posebno je istaknuta “Svi smo ga mi voljeli” : za Zlatka Galla je vrhunac albuma, Ilko Čulić i Gall su je uspoređivali sa “Nedelja kad je otiš’o Hase” Zabranjenog pušenja, Darku Glavanu je zasmetala metafora o “jeftinoj imitaciji… (iz “Treninga za umiranje”, biografije Hladnog piva, koju toplo preporučujem, jer osim što funkcionira kao odlična biografija, kao rijetko koja knjiga opisuje stanje u hrvatskom društvu devedesetih, nacionalizam i paranoju koji su vladali tih godina).
Nastavak na sljedećoj strani – Katarza…
