Dubrovčanin Antonio Bratoš nije novo ime na muzičkoj sceni, samo što ovaj pjevač i gitarista grupe OPG gradi nešto drugačiju i pažnje vrijednu solo karijeru.
Opičeni dubrovački agro pop / motika swing / veggie funk sastav OPG (punog naziva Opičena poljoprivredna glazba) zanimljiva je muzička pojava, ali nije daleko dobacio izvan lokalnih okvira.
To nije bio razlog da njihov pjevač/gitarista Antonio Bratoš započne raditi samostalno (niti ima prevelika očekivanja, kako sam kaže, osim da zadovolji svoju intimniju muzičku stranu), pa je, poslije singlova ‘‘Anananana” i ”Ti nisi“, danas predstavio treći, autorsku baladu “Može bit’ a ne mora“, još jedan broj za samostalni album.
Pjesmu već dovoljno zanimljivu zbog melodije (koautor klavirista Vladimir Milenković) i teksta, aranžmanski i produkcijski je uobličio Antonijev prezimenjak, legendarni Nikša Bratoš, a rezultat je jednak zvuku nekih od najmoćnijih brojeva hrvatskih pop zvijezda.
Antonio Bratoš, koji je otkrio da ima i neke uzore sa bh. scene, kao Zoster i Sassju, zanimljivo je u intervjuu za Dubrovački dnevnik, detektirao realnost naše muzike scene.
”Nedavno sam bio u Parizu, u Olympiji, na koncertu Jorje Smith. Iako je popularna, na njenom koncertu je bilo oko pet tisuća ljudi. Recimo da Pariz ima 5 milijuna stanovnika. To je 0.1%, zar ne? Dakle, realno je da na koncert u Dubrovniku dođe 40 ljudi, ako pretpostavimo da u Dubrovniku ima 40 tisuća ljudi. Pođi u neki klub i vidjet ćeš da je obično toliko ljudi na koncertu. Ako ih dođe sto, to je uspjeh. To je današnja realnost. Treba prihvatit da je to tako, svirati za tih 40 ljudi i biti zadovoljan s tim. Kvaliteta, a ne kvantiteta.”
Okvir je to u kojem Bratoš vidi svoje bavljenje muzikom, koje, uzgred, nije ni profesionalno. No, okvir je to kojeg trebaju biti svjesni nebrojeni bendovi koji tek razvijaju svoju karijeru, ali ne kao demotivirajući. Naprotiv, s tim na umu svoju kreativnost mogu osloboditi izvan svih pravila i ograničenja.
