Bad Company - Azra - Majke

Na današnji dan u svijetu muzike: 26. juni / lipanj

Glas.ba RTV Na današnji dan

1955 – Rođen Mick Jones, solo gitarista i pjevač grupe The Clash, od njenog osnivanja 1976. do 1983. godine, kada je napustio bend. Već naredne osnovao je grupu Big Audio Dynamite, s kojom je snimio devet albuma.

1956 – Rođen Chris Isaak, američki pjevač, autor i glumac (hit “Wicked Game”, 1991.).

1959 – Rođen rock novinar Aleksandar Žikić, urednik “Džuboksa” i časopisa “Non”, “Pop-rok” i “Ukus nestašnih”, muzički urednik beogradskih radio programa “Politika” i “City” te urednik zabavnog programa TV “Politika”. Aleksandar Žikić je, također, napisao knjige “Mesto u mećavi – Priča o Milanu Mladenoviću” (1999.) i “Fatalni ringišpil (Hronika beogradskog rokenrola 1959-1979)”, a za scensko izvođenje napisao je djela “Elvira je kul”, “Overdouz” i “Ples aveti”.  Ako niste znali: Među zanimljivim Žikićevim djelima je knjiga “Vatra iz vode”, leksikon za ljubitelje viskija i zahvaljujući njoj postao je član “Tennessee Squire Association” te počasni građanin pokrajine Moore u američkoj saveznoj državi Tennessee, gdje se proizvodi famozni “Jack Daniel’s” whiskey.

1961 – Rođena Terri Nunn, pjevačica američke new wave / pop grupe Berlin.

1969 – Dašak prošlosti otkriva jedna kratka vijest objavljena u zagrebačkom Plavom Vjesniku, 1969. godine: Danas, u petak 26. lipnja, s početkom u 19,30 sati svi oni koji žele zaplesati mogu ući besplatno na zagrebački Tuškanac. Tamo ih očekuju iznenađenja: svjetlosni efekti tek uvezeni iz Londona, jedini na otvorenim plesalištima u nas, muzički automat, prigodni bife, a kao najveća atrakcija grupa Men, sve popularnija u svijetu pop-glazbe.

1969 – Rođen Colin Greenwood, basista alternativnog rock benda Radiohead.

1974 – Engleska rock supergrupa Bad Company objavila svoj prvi eponimni album. U prodaji je bio najuspješniji među 12 naslova u diskografiji benda. Sve pjesme su napisali pjevač Paul Rodgers i gitarist Micka Ralphs, a hit singlovi su bili “Can’t Get Enough”, “Movin’ On”, “Rock Steady”, “Bad Company” i “Ready for Love”, a zapažena je i balada “Seagull”.

1975 – Objavljen dvostruki album Boba Dylana u pratnji grupe The Band “The Basement Tapes”. Naziv albuma je stvarni opis – naime dobar dio pjesama nastao je u različito vrijeme od juna do septembra 1967. godine u podrumu kuće koju su dijelila tri člana grupe The Band. Pjesme su dorađene i prododano im je nekoliko naslova koji su snimljeni u martu 1975. Album je Rolling Stone magazin uvrstio na listu 500 najboljih ostvarenja u rocku.

1977 – Elvis Presley je na današnji dan pjevao zadnji put na sceni. Održao je koncert u dvorani Market Square Arena u Indianapolisu. Već ugovoreni plan turneje predviđao je novi koncert 17. 8. – ali Presley je umro dan ranije na svom imanju Graceland.

1980 – Jugoton objavio debitantski album Branimira Džonija Štulića i njegove grupe Azra, koju su činili još basista Mišo Hrnjak i bubnjar Boris Leiner. Ključni Jugotonov urednik Siniša Škarica nije bio previše fasciniran njihovim prvim singlom iz 1979., ali je poslije bio na jednom nastupu u Lapidariju, što je bila sretna okolnost i za grupu i za izdavača – tada je shvatio da je Azra zrela za album. Njegova naklonjenost Štuliću će trajati godinama i on će bez mnogo pregovaranja, spremno izdavati sve materijale koje bi ovaj pripremio, što je bio status koji nije imao ni jedan drugi rock izvođač. Dakle, isposlovao im je ugovor i snimanje su obavili tokom 3. i 4. mjeseca u studiju Jadran filma pod produkcijskim vodstvom Drage Mlinareca. Neke okolnosti su ukazivale na to da je, možda, bilo pametnije pričekati s radom na prvijencu. Mentor iz sjene i producent nastupnog singla sa pjesmama ”A šta da radim” i ”Balkan”, Hus Hasanefendić, nije se ovaj put mogao prihvatiti produciranja ploče, jer bio je u punom koncertnom zamahu sa svojim Parnim valjkom. No, ne samo da se nije moglo računati na njegovo veliko znanje i autoritet, nego je i studio Janka Mlinarića Trulog, prekaljene rock-legende iz šezdesetih, bio zauzet. Ovo nije bilo tek pitanje tehničke prirode – Trooly Sound Service je predstavljao jednu od ključnih institucija zagrebačke scene, mjesto gdje su tehnički uvjeti bili daleko od idealnih, ali su se ovdje mladi glazbenici  najbolje osjećali, jer je bilo dovoljno strpljenja za njihovo neiskustvo. Džoni, koji je već imao desetine napisanih pjesama i nimalo strpljenja da čeka, prihvatio je ponudu da radi u Jugotonovom studiju i sugestiju da ploču producira Mlinarec. On jeste imao nužno studijsko iskustvo i očite simpatije za novu muziku, pa se doimao dobrom zamjenom za Husa, ali jedan problem nije mogao riješiti: pomirljiv i neagresivan, kakav je uvijek bio, nikakav autoritet nije mogao nametnuti tvrdoglavom Štuliću.

Rezultat je bio loš zvuk i Džoni je, suočen s kritikama na svakom koraku, linijom manjeg otpora težinu neuspjeha svalio na leđa Drage Mlinarca, povlađujući mišljenju da je sjajan materijal upropašten neprikladnom produkcijom. Bez obzira na to – kao i na pritajeno likovanje nekih iz rock krugova koji su bili šokirani Štulićevom pojavom ‘niotkuda’ – to nije imalo nikakvog učinka na sudbinu pjesama kao i cijelog izdanja. S vremenskim odmakom ono je postalo antologijska ploča i jedan od najupečatljivijih debija u domaćem rocku, a publika je bila fascinirana odmah, pa su za Azrine nastupe stotine ljudi ostajale pred dvoranom. Album je predstavio 12 pjesama i gotovo sve su postale hitovi – “Jablan”, “Teško vrijeme”, “Tople usne žene”, “Gracija”, “Krvava Meri”, “Marina”, “Iggy Pop”, “Žena drugog sistema”, “Obrati pažnju na posljednju stvar”.

Ogoljeni i praštavi zvuk gitare (ipak!) te Džonijevo povremeno narativno a u svakom trenutku emotivno pjevanje doslovno su preko noći učinili Azru fenomenom. Anarhično raspoloženje pjesama cijela jedna urbana generacija prihvatila je kao vlastitu poruku, a Džonija kao svog glasnogovornika. Rani domaći punkerski radovi bili su “sirova energija” i otvoreni protest; Džonijeva poetika i atmosfera njegove glazbe ponudili su, međutim, slojevitiji pogled na istu stvarnost. Stihovi, ponekad nemilosrdni (“Krvava Meri”), drugi put sjetni (“Tople usne žene”) i često cinični (“Žena drugog sistema”), u ovom su trenutku bili nešto o čemu domaći rock još nije pjevao. I put za temeljiti zaokret, za grupe koje će nostiti isti nazivnik “new wave”, ovim albumom je bio trasiran. Ako niste znali: Puno pjesama na debi albumu Azre posvećeno je stvarnim osobama ili događajima, što jeste ključ njihove uvjerljivosti. Tako je “Gracija” posvećena njegovoj djevojci Graciji Pedić, “Krvava Meri” je o kolegici sa Filozofskog fakulteta koja nikada nije saznala da je studenti tako zovu, a “Iggy Pop”, naravno, o Džonijevom heroju koji ga je kasnije potpuno razočarao kao “lažni punker”. Rediteljsko-scenaristički dvojac Ines Pletikos i Kruno Petrinović snimili su 2005. cjelovečernji dokumentarni film “Kad Miki kaže da se boji” u kojem su napokon pokazali Mirnu, Čeru, Suzy F, Maju Prišt, Graciju, Mikija i Jablana, kao i mnoge druge o kojima je pjevao Džoni Štulić.

1985 – Premijerno prikazan igrani film “Šest dana juna” reditelja Dinka Tucakovića (rođen u Zenici 1960.). Priču o grupi mladih ljudi iz malog mjesta u istočnoj Bosni, koji pronalaze razne načine da ispune šest zadnjih dana prije odlaska u vojsku, napisao je Nebojša Pajkić, pisac rodom iz Visokog kod Sarajeva. Glavne uloge u filmu tumače Nebojša Krstić (ex Idoli), Cintija Asperger, Mladen Nelević, Olivera Ježina, Irfan Mensur, Alma Prica i Bata Živojinović. Soundtrack za “Šest dana juna” napisao je Vladimir Divljan, lider Idola, i početkom narednog mjeseca Jugoton ga je objavio na istoimenom albumu. Izdavač ga je potpisao kao izdanje grupe, premda ona, zapravo, nije više postojala – poslije koncerta u Ljubljani, krajem marta ’84., Idoli su se raspali. Ipak, soundtrack su snimili članovi grupe iz različitih perioda – ali bez Nebojše Krstića – dakle: Vlada Divljan (gitara, piano, vokali), Srđan Šaper (vokali), Zdenko Kolar (bas), Branko Isaković (bas) i Kokan Popović (bubnjevi). U pjesmi “Da je duži moj dan” gostujući vokal bio je Mišo Kovač, dok “Ja je zovem meni da se vrati” predstavlja klasični narodnjak koji je otpjevao tzv. “kozmični Bosanac” Jahija Gračanlić. Iako album nije ostvario poseban komercijalni rezultat, uglavnom zbog činjenice da Idoli više nisu postojali, nekoliko pjesama su postale hitovi, kao što su “A kad te vidim ja”, “Ona to zna” i “Ljubavi”. Ako niste znali: U ovo vrijeme Vlada Divljan je napisao song “Zaljubljen sam u svog jarana” koji je opisao kao gay narodnjak, ali ga nije snimio i prvi puta ga je počeo izvoditi s pratećom grupom Nevladina organizacija 2009. godine.

1986 – U Jugotonovoj tvornici za proizvodnju ploča otisnuti prvi primjerci LP ploče “Bezdan” Đorđa Balaševića. Ovaj njegov ukupno šesti studijski album (računajući i dva pod imenom Rani mraz). Muziku i stihove za svih devet songova napisao je Balašević, a aranžirao ih je klavijaturist Aleksandar Dujin. Ultimativni hit albuma je balada “Ne lomite mi bagrenje”, a popularne su postale još “Virovitica”, “Bezdan”, “Slow motion” i “Ne volim januar”. Ako niste znali: S albumom “Bezdan” je završilo sedmogodišnje razdoblje Josipa Bočeka kao glavnog aranžera Balaševićevih pjesama, odnosno započelo novo i još trajnije s Aleksandrom Dujinom u istoj ulozi. Važna je to nijansa u atmosferi muzike, koja će s klaviristom Dujinom poprimati nježnije i intimnije tonove.

1995 – Objavljen debi album britanskog electro dua The Chemical Brothers pod nazivom “Exit Planet Dust”. Naziv albuma upućuje na prvi naziv ove grupe, koja se na samom startu zvana The Dust Brothers. Prvi singl s albuma bila je pjesma “Leave Home”, koja sadrži kratki sample Kraftwerkovog songa “Ohm Sweet Ohm”.

1998 – Sedmi album vinkovačke rock grupe Majke pod nazivom “Put do srca sunca” objavio je Jabukaton. Postavu su činili: Goran Bare (vokal), Zoran Čalić (akustična gitara), Kruno (električna gitara), Kilmister (bas) i Čaka (bubnjevi) – što je prvi puta da ista ekipa Majki radi dva albuma za redom. Produkciju je obavio Denis Mujadžić Denyken, kreirajući određeni pomak u zvuku, tako što je u neke pjesme uključio i puhače, pa je temeljni blues Majki dobio i prizvuk soula. Sve tekstove napisao je, kao i ranije, Bare, a muziku je komponirao Zoki. Izlazak albuma je pratio spot za pjesmu “Daj mi”, a grupa je krenula na manju koncertnu turneju, tokom koje se pojavio novi spot za pjesmu “Grešnik”.