Rijetku kolekciju zaboravljenih ex-Yu albuma naša redakcija postavlja na video kanal Glas koji se vidi i među prvih desetak naslova uvrštena su izdanja grupa Dinar, Naya, Detektor laži, Milly The Kid, Miladina Šobića, Arinke i Tingl Tangl, Hali Gali Halida…
Raznolikost, atraktivnost i bogatstvo rock & pop produkcije u bivšoj Jugoslaviji ne čine samo velika imena kao što su Azra, Bijelo dugme, Parni valjak, Indexi, Riblja čorba, Smak, Leb i sol, Balašević, Oliver, Novi fosili i niz njihovih slavnih albuma koji se smatraju klasicima.
Nije samo rat na ovim prostorima razlog da su mnoga izdanja iz razdoblja od šezdesetih do devedesetih ostala pomalo zaboravljena, a spadaju među zanimljiva i na svoj način vrijedna djela. Glavni razlog je ogromna produkcija, u kojoj se neki izvođači nisu dovoljno snašli u promociji svojih ostvarenja, a ni mediji – usmjereni na zvijezde koje donose čitanost ili gledanost – nisu uvijek prepoznavali bisere među novim imenima. Ništa novo, isto se događalo i sa znamenitim svjetskim produkcijama, američkoj i engleskoj, gdje ćemo pronaći desetine i stotine fascinantnih, a većini gotovo nepoznatih izdanja.
S tom idejom na umu, naša je radakcija na svom video kanalu Glas koji se vidi otvorila listu ”Zaboravljeni ex-Yu albumi”, na kojoj je već desetak naslova, a pripremljen je još niz takvih na koje želimo skrenuti pažnju.
Za ilustraciju…
O kantautoru Miladinu Šobiću ne govorimo kao o potpuno zaboravljenom, jer ima solidan broj posvećenih fanova, no njegova dva jedina zvanična izdanja, ”Ožiljak” (1981) i ”Umjesto gluposti” (1982), spletom sudbinskih okolnosti ostaju sve iz njegovog opusa iako je sigurno mogao još puno dati. Kako vrijeme prolazi, Šobić ipak postaje zanemaren i na njegova djela svakako treba stalno podsjećati nove generacije.
Banjalučka grupa Dinar je 1984. objavila prvijenac ”Kad dinar dođe na vlast” i imala nesreću da iste godine Zabranjeno pušenje debitira s albumom ”Das ist Walter”, što je Banjalučane ostavilo u sjeni iako to njihov doprinos razbuktalom new primitivcu ne zaslužuje. Ovdje priča o medijima fokusiranim na sarajevske izvođače novog pokreta posebno dolazi do izražaja, no autor i pjevač Edin Tahirović – Tahir (preminuo 2015.) svakako zaslužuje trajnu pažnju.
Detektor laži je sarajevska pop-rock grupa koju je 1985. osnovao Shefqet Hoxha-Sheki (Šefćet Hodža), bivši basista Vatrenog poljupca i kasnije grupe Carski rez. Grupa svoj prvi i jedini album objavljuje 1986. godine i u njegovoj realizaciji sudjelovali su neki tada vrlo cijenjeni muzičari, kao Sinan Alimanović, klavijaturista Indexa, koji je album i producirao, te Narcis Lalić, bivši vokal Teške industrije, klavijaturista Crvene jabuke Damir Arslanagić, basista Indexa Fadil Redžić u ulozi drumm programinga i Amir Bjelanović Tula, gitarist grupe Merlin. Najpoznatija pjesma grupe Detektor laži je ”Student psihologije”.
U prvoj grupi zaboravljenih albuma još su Naya i njihov istoimeni album iz 1983. godine, zanimljiv kao prvo reggae ostvarenje na ovim prostorima, ali i po sudjelovanju znamenitog Eddyja Granta u njegovoj realizaciji, zatim eksperimentalno poigravanje i parodije Hali Gali Galida (alias Goran Bare), pa sarajevski Milly The Kid, grupa Aringa i Tingl Tangl kao preteče istarskog rocka i uvod u jedinstvenu karijeru Francija Blaškovića, a tu je i jedinstveno bootleg izdanje koncerta Arsena Dedića i Bore Čorbe iz 1987.
Pratite i istražujte zanimljive albume na linku Zaboravljeni ex-Yu albumi.
