Subotnja večer u Hali otpočela je srednjoškolskim bendom The Wet Dogs (Lucian Kolar vokal i gitara, Toma Zadro klavijature, Jan Falak bubnjevi, Daniel Toth bas gitara) kojem su Hala i Partibrejkersi omogućili da se predstave kao predgrupa i iskušaju čari velike pozornice.
Sviraju blues i rock standarde, a i vlastite stvari. Bez obzira na mladost, privukli su pažnju okupljene publike koja je punila dvorište Hale iščekujući nastup Partibrejkersa.
Njihovim izlaskom na scenu ”noć je stigla u grad, svi zure, zabava traje…“, dakle počelo je u žestokom ritmu prepoznativljivih gitarskih rifova.
”Hej ti dole u mraku što sad stojiš sam, čega ima da se plašiš, priđi, opusti se“ poziva Cane u trećoj skladbi i “To nije zemljotres“, to je razmjena energije jedne od perjanica novog vala i ne malog broja njihovih poklonika.
Redaju se prepoznatljive i svima znane skladbe, Lobotomija, Put za jug, Ono što pokušavam…, pa sve do Molitve kojom završavaju nastup, a onda ga, naravno, produžavaju bis dodatkom i pjesmom za stvarni kraj – ”Stoj Džoni“.
Darko Marić
