Deseti album Foo Fightersa “Medicine at Midnight” izašao je danas (5. 2.2021.) i smjestio američki bend u ‘middle of the road’ stadionskog hard rocka.
Jedan od slavnih Seattle bendova i simbolična reinkarnacija Nirvane, od izvornog post-grunge alter rocka na prvom albumu ”Foo Fighters” (1995.) svoj zvuk je usmjeravao ka klasičnom stadionskom hard rocku i stigavši do desetog studijskog izdanja zaokružili su (možda) jedan svoj ciklus.
Devet novih brojeva Dave Grohl je opisao kao izraz ljubavi prema rock bendovima koji prave vedru, dinamičnu i gotovo plesnu muziku. Dvije pjesme imaju i vrlo jasan omaž Motorheadu i Lemmyju – “No Son of Mine” i gitarski rif “Love Dies Young”.
Generalno, 35 minuta albuma “Medicine at Midnight” je gitarski, ritmični, hitoidni i bučni rock u kojem Grohl i Fightersi nisu ništa istraživali i bavili se eksperimentom. Taj ‘sredinom puta’ postupak mogao bi se nazvati komercijalnim, ali je urađen na svirački i melodijski vrlo dotjeran način. Još samo da se riješi pandemija i stadioni su njihovi.
Među potencijalnim hitovima, zanimljivom se čini pjesma ”Waiting on a War”. Grohl je ispričao kako se prije 40 godina bojao hladnog rata, a istu bojazan čuo je 2019. od svoje sedmogodišnje kćeri i dobio inspiraciju za stihove:
Čekao sam rat od malih nogu
Postoji li nešto više od pukog čekanja na rat?
Mora biti više od ovoga
Jer mi treba više
Da, treba mi još
Nego samo čekanje na rat
A on se pojavio u obličju covida.
