Deep Purple u četvrtoj posjeti Beogradu svirao je prekratko za očekivanja publike, ali je opet oduševio. U splitskoj Spaladium Areni bilo je neizmjerno emotivno na koncertu ”Vridilo je” održanom u počast Oliveru Dragojeviću, na njegov 72. rođendan, dok je u ispunjenoj Tvornici kulture dvije noći uzastopno publiku zadovoljio Urban & 4.
Deep Purple i (pre)kratka oproštajna istorija rocka
Precizno u minut, vremešne hard rock legende na beogradskom koncertu 6. 12. izlaze na binu i odmah raspaljuju masu u punoj gigantskoj Štark Areni s hitom ‘’Highway Star’’. Vidno raspoloženi Ian Gillan bio je pun nadahnuća i bez sekunde pauze nastavio rock istoriju sa albuma grupe Deep Purple.
Nizale su se “Pictures of Home”, “Bloodsucker’’, “Demon’s Eye”, sve je grmilo od snažnih gitarskih solaža, briljantnih bubnjeva i još jednom su Purpleovci dokazali da su i u poznim godinama zanatski gotovo perfektni. Nije nedostajalo ni vizuelnog uživanja, jer je svaka pjesma bila ispraćena zanimljivim video radovima koji su se smjenjivali na bimovima iznad muzičara.
Ian Gillan, osim i dalje sjajnog glasa, pokazao je i zavidnu vještinu na usnoj harmonici, a umije da koristi i perkusije. Grmljavina gitara koju proizvode vrhunski majstori Steve Morse & Roger Glover (bas) zatresla je u dinamičnom ritmu cijelu Arenu, a vulkan razaranja svake numere pratio je i Ian Paice na bubnjevima, dok je Don Airey suptilno stvarao čaroliju na klavijaturama kao vještu ravnotežu.
Ipak, osjećalo se da masa u hali jedva čeka neprolazne hitove, a prva magija događa se sa remek djelom “Smoke on the Water” i ova 12. numera sa set liste diže na noge svih 10 000 duša, no… publika je bila veoma zatečena i zbunjena što je nakon toliko snažne kulminacije i katarze odjednom – kraj koncerta! A tek 75 minuta je prošlo!
Naravno, ‘Ljubičasti’ se vraćaju na bis, ali se neće publika predugo još vremena provesti s njima. Prvo kreće kultni “Hush” koji raspaljuje posjetioce, ali se mnogima učinilo da je izvedena u predugačkoj verziji, kao da na silu produžavaju minutažu koncerta, da bi poslije toliko obimnog instumentalnog produžavanja na red došao “Black Night”, koji je opet podigao atmosferu, ali onda je bio – definitivni završetak.
Iako je djelovalo da imaju snage za dužu set listu, nedostajale su mnoge poznate pjesme (‘’The Mule”, ‘’Fireball“, ‘’Strange Kind Of Woman“), a velika je šteta što istinski vrhunska djela kao rock balade “Soldier of Fortune” i “When a Blind Man Cries” odavno nisu više na njihovom live repertoaru (vjerovatno je Gilan sujetan što je te prelijepe pjesme pjevao Coverdale prije njega).
Publika je čekala i novi bis, nadala se, čak je dio benda izašao na binu, ali samo da im mahne još jednom. Čak su se čula pitanja u publici ‘A šta je sa Child in Time‘, ali svi znamo da Gillan više ne može ovo remek djelo od 10 minuta da iznese, sa toliko visokim glasovnim deonicama koje razaraju nebo.
Sva ova razmišljanja o pjesmama koje su nedostajale na koncertu ne bi se pojavila da je ovo bio jedan od uobičajenih nastupa. Ali, naziv “Long Goodbye Tour” je logična slutnja da se Deep Purple oprašta sa publikom, pa je šteta da joj nisu priuštili duži i sadržajno bogatiji koncert za kraj.
Kako god – hvala vam za pola vijeka postojanja, Deep Purple!
Tekst: Ivan Makragić (foto: Štark Arena stranica)
when a blind man cries je pjeva bas Ian Gillan
pozdrav iz kosovske mitrovice