Bez Olivera, ali s Oliverom u srcima – veličanstveni koncert ”Vridilo je”
Odabrani gosti i najpopularnije Oliverove pjesme oduševili su 12 hiljada okupljenih u splitskoj Spaladium Areni, 7. 12. na rođendan splitskog legendarnog pjevača, u emocijama nabijenoj atmosferi
U jesen 2017. godine, kada je Oliver Dragojević najavio veliki koncert u Spaladium Areni povodom svog 70-og rođendana, niko nije mogao ni slutito da će se umjesto rođendanskog slavlja dvije godine poslije održati koncert u sjećanje na obožavanog muzičara.
Na samom početku spektakla, uz škripu drvenih vesla i šum mora pred raznježenim auditorijem na velikom platnu prikazana je snimka Olivera čije moćne riječi su taknule sve prisutne:
”Ako ja usporedim sebe s nekim koji će nestat, pa će radi toga neko nešto…to znači da sam sebe stavljam u te legende takozvane šta me zovu sad već dok sam još živ. Znači, ja na to ne pristajem. U tom trenutku moš samo njegova djela…slikaru gledaš slike, moje ćeš pisme slušat i to je sve. Nema tu filozofije. Društvo odnosno prijatelji će te imat u srcu, oni će znat kakvi si bija čovik i to. A ono ostalo…neće se promijenit ništa. Samo njega neće bit fizički, a ostalo, djela neka koja je ima će ostat i to je to.“
Čast da otvore posebnu noć pripala je Zagrebačkoj Filharmoniji kojom je dirigirao maestro Alen Bjelinski i horu Izvor, koji su zajednički izveli ”Trag u beskraju“, uslijedila je ”Pismo moja“, a Spaladium Arenu zapljusnuli su valovi emocija. Filharmoniji i zboru na pozornici se priključio virtuoz usne harmonike Antonio Serrano, slijedio je Tedi Spalato kojem se pridružio gitarista Elvis Stanić, potom na sceni izlazi popularni violončelist Stjepan Hauser, a onda tiho i neprimjetno za klavir sjeda Petar Grašo i svojim snažnim glasom daje novi život Oliverovim klasicima.
”Malinkolija”, ”Oprosti mi pape“, ”Ča je život vengo fantažija?“, ”Romanca“, ”Dva put san umra“, “Nedostaješ mi ti“, ”Vridilo je“, ”Magdalena“, ”Tko sam ja da ti sudim“, ”Lipa moja“, ”U ljubav vjere nemam“… nizali su se klasici, a među brojnim Oliverovim nezaboravnim pjesmama jedna je ipak kraljica – legendarna ”Cesarica“.
Emotivnom Gibonniju, koji je i autor pjesme, publika je pomogla otpjevati ovu moćnu skladbu koja baš nikoga nije ostavila ravnodušnim. Nakon takve veličanstvene izvedbe, emocije u dvorani bile su na samom vrhuncu, a Gibonniju su se na bini pridružili Grašo i Tedi te su zajedničkim snagama otpjevali posebnu posvetu Oliveru: ”Nocturno“, a potom su uslijedile ”Moj lipi anđele“, ”Vjeruj u ljubav“, a veliko finale bila je pjesma ”Ispod sunca zlatnoga“… Oliverova prisutnost bila je gotovo opipljiva kroz njegove pjesme, baš kako je i htio.
Ovaj sjajni koncert jednako veličanszvenim fotografijama ilustrirao je Zvonimir Barišin.
when a blind man cries je pjeva bas Ian Gillan
pozdrav iz kosovske mitrovice