Cjelovečernji dokumentarni film ”Pjevaj mi pjesmu” scenariste i reditelja Mirana Zupaniča ne otkriva samo sve draži muzike koju je u 40 godina stvarao veliki slovenački autor Vlado Kreslin, već i epizode koje ga pokazuju kao skromnu i istovremeno vrlo predanu osobu.
Tista črna kitara, Namesto koga roža cveti, Od višine se zvrti… samo su neke pjesme Vlade Kreslina koje su njegov znak prepoznavanja, a čine duh i identitet mnogih Slovenaca.
Vlado među slovenačkom rock publikom ima kultni status, koji nije posljedica samopromocijskih strategija, nego je rezultat njegove osobenosti, karizme i sugestivnog muzičkog izraza. On se temelji na prepletenosti tradicionalne panonske melodičnosti, predanosti rocku i izvornog poetskog izraza.
Dokumentarac ”Pjevaj mi pjesmu” (”Poj mi pesem”) nudi uvid u sve ključne faze Kreslinovog rasta od lokalnog muzičara do formiranja autentičnog umjetničkog izraza koji nije vrijedan samo u kontekstu kulturnih obrisa Slovenije, već je prepoznat u cijeloj bivšoj državi. Istina, negdje više, negdje manje, pa je upravo stoga film jako vrijedan dokument o umjetniku koji zaslužuje veliko štovanje.
Vlado Kreslin se na sceni pojavljuje na Subotičkom festivalu 1976. godine sa sastavom Horizont, a 1982. pridružuje se sastavu Martin Krpan, koji u tim godinama postaje mainstream ime u slovenačkom rocku. Koliki je bio njihov ugled pokazuju samo dva detalja – 1991. su svirali sa Bobom Dylanom u Ljubljani, a 1997. Parni valjak je snimio njihovu pjesmu ”To ni političen song”, za svoju ploču ”Samo snovi teku uzvodno”, što inače nikada nisu činili.
Nakon gašenja Martina Krpana ’91., Kreslin nastupa s legendarnim etno sastavom Beltinška banda i ono što je u početku izgledalo kao simpatična zezancija u sljedećih nekoliko godina pretvara se u najveću slovensku etno world atrakciju, koja rasprodaje najveće slovenske koncertne dvorane. Uporedo, Kreslin sredinom devedesetih reaktivira neke članove Martina Krpana i osniva sastav Mali bogovi.
Sa dvadesetak objavljenih nosača zvuka, mnoge njegove pjesme postale su gotovo narodne u Sloveniji, a zanimljive su i neke obrade rock klasika koje je snimio, kao ”Satisfaction”, ”Knockin’ on a Heaven’s Door” i ”The Passenger”. Ovaj potonji slavni broj Iggyja Popa doveo ga je u društvo grupe R.E.M. da bi ga zajedno izveli na njihovom ljubljanskom koncertu, januaru 2005.
Ono što je, pak, manje poznato jeste opčinjenost Vlade Kreslina sevdahom.
Tradicionalna bosanskohercegovačka pjesma očarala ga je već u njegovoj ranoj rockerskoj fazi, tokom služenja vojnog roka u Banja Luci, dakle puno ranije nego je to postao trend. A nakon što je rat u devedesetima zapalio Bosnu i Hercegovinu, Vlado je postao emotivni i predani ambasador ove pjesme u Sloveniji, što je bio značajan simbolični čin u vrijeme kada je i ta zemlja bila pod naletom ratnih izbjeglica iz BiH.
U to vrijeme u Deželi je djelovala grupa Vali, koja je u početku svirala pop-rock hitove s prostora bivše Jugoslavije. Kada je Kreslin otkrio grupu, već ih je bila preuzela Vesna Andree Zaimović, sarajevska etnomuzikologinja i novinarka, koja je započela kreirati njihov repertoar sevdalinki i drugih narodnih pjesama, osobito bosanske sefardske pjesme.
Vali je ubrzo u Sloveniji stekao veliku popularnost posebnim višeglasnim izvedbama sevdaha i Kreslin s njima snima zanimljive albume ‘‘All Different, All Equal” (1996), te ”Music” (1998), a s tim materijalom zajedno su nastupili na najvećim slovenskim pozornicama, poput Križanke, Gallusove dvorane Cankarjeveg doma i Pozorišta mladih, da bi, nakon rata, 1997. godine pjevali i u prepunoj dvorani Doma vojske u Sarajevu.
Među pjesmama iz repertoara Kreslin & Vali izdvajaju se ”Lijepi li su mostarski dućani” i ‘‘Voljelo se dvoje mladih” (”Žute dunje”), a uz potonju je vezana posebno zanimljiva epizoda.
U programu “Najveći koncert u gradu”, koji je 1. decembra 2000. godine održan u sarajevskoj Zetri, nastupili su Đorđe Balašević, Oliver Dragojević i Kemal Monteno, u pratnji Sarajevo Big Banda, te Indexi – kojima će to biti posljednji koncert u svom gradu.
Indexi su, zabilježeno je, zvučali bolje nego ikada. Svojim slavnim pjesmama (Sve ove godine, Svijet u kome živim, Plima, Bacila je sve niz rijeku) odjenuli su novo ruho i udjenuli staru dušu i sve je zvučalo “kao nekada, a moderno za novo stoljeće”. Finale večeri bio je izlazak Vlade Kreslina na scenu, da s Davorom Popovićem otpjeva “Žute dunje”. Bio je posebno dragi gost Indexa koji su znali koliko srčani prezenter sevdaha je bio slovenački umjetnik.
A koliko je Kreslin bio i fan Indexa, kazuje anegdota poslije odličnog koncerta, kada su dva pjevača nazdravljali jedan drugom.
– A sad jedna runda za mog sina, – diže čašu Kreslin.
– Kako ti se zove sin?
– Naj!
– Naj?! Koje ti je to ime, zaboga – začuđeno će Davorin.
– Pa, po jednoj vašoj pjesmi.
– Kojoj?
– Ti si meni sve naj, naj!!
