U raspravi ”cover/tribute bendovi ili autorski bendovi”, koja se povela na fb stranici prijateljskog portala Muzika.hr, jedan je učesnik (očigledno i sam muzičar) precizno i bolno otvoreno detektirao problem – u samim bendovima.
Prenosimo samo završni i ključni dio njegovog elaboriranja
Dakle za loše stanje autorstva su odgovorni sami bendovi, a ne organizatori. Nitko nije rekao da je biti u bendu lako. Definitivno je najteže što bendovi SAMI SEBI zabijaju noge u rektume.
Evo ti primjer autogolova:
# Bend iz Hrvatske koji svira na engleskom, a van granice su bili jedino kada su išli na maturalac i u Graz/Trst/Kladušu/Bosanski Brod/Hercegovinu u shopping.
# Bend iz Hrvatske kupuju 20.000 eura opreme kroz godine, imaju velik backline, a zvuče loše.
# Bend iz Hrvatske spiči 20.000 eura na 4×12 i 8×10 zvučnike i duple pedale, a nema kombi i ne može doći do Petrinje, a kamoli Pariza.
# Bend nema tonca, ali redovito vode prijatelje, djevojke, protuhe i dilere na koncert.Bend ne radi kontinuirano nego stihijski. Svirali su 2 koncerta u Hard Placeu, Jastrebarskom i Zaboku, a sve objave na faceu su im na engleskom.
# Bend nema nikakvu medijsku strategiju jer sve radi stihijski, pa nemaju sadržaj o kojem bi mogli izvještavati. Sadržaj nije napravljen smišljeno.
# Bend nema backdrop.
# Bend misli da je backdrop dovoljan po pitanju vizualnog identiteta.
# Bend izgleda kao grupa turista i kao da su se okupili na cesti i to 10 minuta prije nego što su se popeli na stage.
# Bend se ne doima kao orkestrirani napad na publiku, već kao da su došli na more.
# Bend ima nepotpunu i neispravnu opremu, a pjevaču je imanje vlastitog mikrofona i in ear monitoringa “uvredljivo i nazadnjački”.
Mogu pisati do ujutro te idiotarije, ali ću zaključiti…
NAPRAVI DOBRE PJESME, ZA HEADLINERA, A NE ZA PREDGRUPU
Ako ti se nastupa u vlastitoj zemlji, pjevaj na tom jeziku, napravi dobre pjesme i nastupaj često. Vikende koristi za nastupe, a ne za ručkove s obitelji, kumovima i prijateljima te u pokušajima spolnog općenja, Netflix and chill, izašla mi je nova epizoda Walking Deada. Ako ti se pjeva na engleskom i nastupa vani, zaboravi stalni posao i zaradu, prodaj hrpu opreme, kupi ono što ti treba, a ne ono što želiš, skupite za kombi, bookirajte po putu i gonite se po autobahnu. Spavaj na sicu, znoji se po bubnjaru, a ne po djevojci. Peri se u umivaoniku i obavljaj nuždu na WC-u punom grafita koji podsjeća na onaj iz Medike gdje misliš da će sida iskočiti iz vode i ugristi te za glavić.
To znači biti u bendu i gurati bend.
Do tada se igraš sa skupom opremom u lokalnim klubovima, nastupaš pred prijateljima koji će te pohvaliti jer u sebi imaju 6 isprika za pivo i nemaju ti srca reći da si “iscidak” (što bi rekao did Kikaš). Tako da nemaš adekvatnu kritiku svog rada i nisi na tržištu. Iz te pozicije je najlakše napasti organizatore kojima je cilj zaraditi i držati graju i priču živom te bendove koji nastupaju i zarađuju svirajući obrade. Svi ne valjaju osim mene varijanta.
Integralni tekst: Muzika.hr
