Jedna od najpopularnijih glumica ikada na ovim prostorima preminula je noćas u beogradskom Kliničko-bolničkom centru u 79. godini, izgubivši bitku s bolešću sa kojom se nosila poslije smrti supruga Dragana Nikolića, koji je umro 11. 3. 2016.
Početkom prošle godine objavljena je monografija ”Milena Dravić – više od umetnosti” autorice Tatjane Nježić i glumica je, s elanom kakav je pokazivala cijeli život, još prije kratkog vremena, ovog ljeta, sudjelovala u njenoj promociji u Puli, Herceg Novom i na Paliću.
Za velike osobe, kao i za velika djela, smrt nije kraj.
Milena je dotaknula dušu svakoga od nas, od prvog uspjeha u filmu ”Kozara” (1962.) do zadnjega ”Sveti Georije ubiva aždahu” (2009.), odnosno zadnjih glumačkih ostvarenja u TV seriji ”Lud, zbunjen, normalan” (2007. – 2015.), u svojih dvjestotinjak teatarskih, filmskih i televizijskih uloga ugradila je svoj čudesni nenametljivi šarm, osobnost princeze i jednostavne žene, nježnost i nadahnjujuću energiju. I to će trajati, zauvijek.
Život ju je prije 47 godina spojio sa Draganom Nikolićem, još jednim velikim glumcem i osobom, pa su zajedno činili, obraz uz obraz, simbol kakvih je malo i ko zna kada će se ponoviti – simbol umjetničke grandioznosti i ljudske prostodušnosti koja se nije pogubila u toj njihovoj zvjezdanoj veličini.
Sve formalne nagrade koje je Milena primila za svoja ostvarenja (a bilo ih je puno, od jedine kanske za glumce s ovih prostora do višestrukih pulskih) samo su mrvica prema onome što, nedvojbeno je, svaki gledatelj brojnih njenih filmskih uloga nosi u sebi. I ovaj današnji i svaki sutrašnji.
Milena je umrla, ali nije otišla.
