Ed-Sheeran

Ko to tamo krade? Ed Sheeran u najnovijoj optužbi za plagijat.

Muzika - svijet Show Time

Dobri kompozitori pozajmljuju, vrhunski kompozitori kradu – to je samo dobra dodjetka dok ne stigne na sud. A tamo dospijevaju uglavnom plagijati oko kojih se počnu vrtiti basnoslovni iznosi.

Planetarna pop zvijezda Ed Sheeran optužen je za plagiranje s tvrdnjom da je njegov hit “Thinking Out Loud” (2014.) kopija “Let’s Get It On“, soul klasika koji je Marvin Gaye objavio 1973.

Ranije optužbe Sheeran je negirao, no sada se pojavila tužba kompanije Structured Asset Sales, koja posjeduje dio autorskog prava Marvinove pjesme i s obrazloženjem da su prekopirane melodija, harmonija, ritam, bubnjevi, bas linija, tempo i sinkopacija, traži nadoknadu od – 100 miliona dolara!

Usporedite:

Vrlo je zanimljivo da ostavština Marvina Gayea drugi put dolazi pred sud.

Nakon što su pjesmom ”Blurred Lines” (2013.) zaradili milione, Robin Thicke (37) i Pharrell Williams (41) proglašeni su krivima za plagijat Marvinove pjesme ”Got To Give It Up” iz 1977. godine i naloženo im je da nasljednicima američke soul legende isplate 7,4 miliona dolara.

Da cijela priča dobije notu ironije, najprije su Robin i Pharrell podnijeli tužbu protiv obitelji Gayea koja ih je javno prozvala da su plagijatori, pa im je uzvraćeno kontra-tužbom koja je završila odlukom suda da jesu plagijatori.

Podsjetimo na još neke slavne slučajeve plagijata.

George Harrison je na sudu 1976. proglašen krivim za “nesvjesni plagijat”, jer je utvrđeno previše dodirnih dijelova njegove pjesme “My Sweet Lord” sa “He’s So Fine” koju je napisao Ronnald Mack. Tu pjesmu je 1963. snimila američka girl-grupa The Chiffons i s njom dospjela čak do prvog mjesta Billboardove liste. Sud je odredio da Harrison mora platiti 587.000 dolara odštete.

Pjesma “Bitter Sweet Symphony” (1997.), koju autorski potpisuje Richard Ashcroft, pjevač grupe The Verve, u brojnim je izborima uvrštena među najbolje u rocku ikada. No, odmah je dospjela i na sud. Za nju je Ashcroft napisao originalni tekst, ali je melodiju utemeljio na instrumentalnoj adaptaciji pjesme Rolling Stonesa “The Last Time“. Iz nje je, zapravo, uzeo sempl za koji je tražio odobrenje Oldham recordinga. Međutim, vlasnik prava na original Rolling Stonesa, ABKCO Records, utvrdio je kako je The Verve upotrijebio previše sempla, a kad je album već objavljen i “Bitter Sweet Symphony” postao veliki hit u cijelom svijetu, zaprijetio im je tužbom i zahtjevom za povlačenje izdanja iz prodaje. Na kraju je Ashcroft morao kao autore potpisati Jaggera i Richarda te pristati na stoprocentno ustupanje tantijema od ove pjesme u njihovu korist – dakle od nje nije zaradio ništa.

Naredni slučaj pomalo je bizaran: u ljeto 1999. objelodanjeno je da je grupa Oasis isplatila Garyju Glitteru 200.000 funta u izvansudskoj nagodbi, nakon što ih je ovaj tužio zato što su koristili njegove stihove “Hello, hello, it’s good to be back” u svojoj pjesmi “Hello”, koju su objavili 1995. na drugom albumu “(What’s the Story) Morning Glory?”. Originalna pjesma koju je Gary Glitter napisao i objavio 1973. godine zvala se “Hello, Hello, I’m Back Again”.

I, napokon, među slavnim slučajevima plagiranja je priča o hitu “Uptown Funk” (2014.), koju su snimili britanski producent Mark Ronson i američka mega zvijezda Bruno Mars, te je odmah postala veliki hit s puno zarađenih dolara i epilogom – Ronson se morao izvan suda nagoditi sa izdavačkom kućom Minder Music, a rezultat je sljedeći: još pet imena se od tada potpisuju kao koautori, a svakom od njih je pripalo po 17% prava.