Tibor & Baš Čelik: Pjesma za cafe-glasače, sitnu raju i neke snove

Tiboru Tišmi, vrlo osebujnom rock autoru i muzičaru grupe Alexandria, malo je bio jedan bend, pa je pokrenuo novi, e ne bi li udvostručio pretihi glas generacije koja je uspavana savršenom harmonijom poznatog ‘šuti, dobro je kako može biti’.

Srđan Lakić (gitara), Ozren Miodragović (harmonika), Velemir Dušanić (bubnjevi), Mihailo Savić (bas gitara), Ranko Pavić (truba) i Tibor Tišma (vokal, gitara, banjo) i iza i ispred ove ekipe, to je posada nove banjalučke grupe Tibor & Baš Čelik.

Bez velikih najava, danas su na You Tube kanalu predstavili prvu pjesmu ”Za Ezru”, a za Jelen Music Show platformu Tibor je kratko, jasno i glasno objasnio njenu ideju:

”Kolotečina i nejak glas generacija koje kucaju na četvrto desetljeće svog života su postale sramne, što smo dopustili sebi i do koje granice smo spremni trpjeti uz savršenu harmoniju glasova ‘šuti, dobro je kako može biti’. Čini se da ćemo morati sačekati da trenutna vlast, opozicija, najbliža nepotizmom zagađena mjesta gdje se donose odluke koje se tiču svih nas, polako odu u penziju ili napuste svijet prirodnim putem i tako daju mogućnost nekim novim generacijama koje će, umjesto da idu da traže svoju sreću po tuđem svijetu, pokušati ovdje izgraditi nešto što bi se moglo zvati životom.”

… I volimo na sve da se žalimo, naravno ne glasamo, po kafanama inventar smo – Tibor & Baš Čelik izgovaraju riječi nebrojeno puta izrečene, već predugo, u svakom kutku ovo balkanskog nadrealnog kabarea, pokušavajući pobuditi i djelić nade – Ne brini, doći će i ta smjena generacija…

Pjesma je snimljena u mostarskom Pavarotti centru, s producentom Đanijem Pervanom i, prema Tišminoj najavi, neće ostati samo kratka epizoda izvan njegove matične grupe Alexandria, jer Baš Čelik ima planove za nove pjesme i spotove, s kojima će se predbilježiti za proljetno-ljetnu sezonu koncerata i festivala.

Dotaknimo se i tog njegovog spomenutog benda Alexandria.

Čudesna i istovremeno čudna je to priča u svakom smislu.

Izvorna Alexandria, ne ona egipatska stara više od 2300 godina, već Tišmina muzička i internacionalna, osnovana je potkraj 1990-ih u Australiji, gdje je objavila dva albuma, ”Life Boat” i ”Boje zvuka”.

Vrativši se u Banja Luku, Tibor je okupio novu postavu od lokalnih muzičara i prvi rezultat bio je album ”Aktivni radio materijal”, objavljen 2012. pod etiketom Muzičke produkcije RTRS.

Puno je zanimljivih tema na tom izdanju, a izabrali smo za ilustraciju ”Novac”.

S ovakvom pjesmom Alexandria, da je sve normalno, trebala je odmah doći u prvi plan, biti hit, biti potvrda da rock u BiH ima potencijal. Muda, ako baš hoćete.

Ali, nije normalno. Susjedi i komšije nisu baš previše ljubopitivi za muziku iz BiH (jednom ćemo i o razlozima), dok BiH ‘veliki’ mediji nisu nimalo ljubopitivi kad je rigidni rock u pitanju.

Doda li se tome da su Sarajevo, Mostar i Banja Luka, kao simboli, manje-više svaki pod svojom kupolom i preskromno proviruju ispod nje, može vaš rock imati muda koliko hoćete, ali vama trebaju još veća da izdržite.

Alexandria izdržava, izdali su poslije još album ”Pro bono” (2013.), EP ”2170” (2014.) i album ”Vrzino kolo” (2016.), svaki intrigantan i inovativan na svoj način, svirali su posvuda po Bosni i Hercegovini, ali im čak ni svirka u vrijeme Sarajevo Film Festivala nije donijela globalni status kakav zavrijeđuju.

Nema u tome drugih tajni osim slike o muzičkoj sceni u BiH, kako je vidi Tibor Tišma:

”Ako pričamo o nivou Dine Merlina, Dubioze kolektiv i ostalih odlikaša, onda je slika super. Ovi ostali, sitna raja se snalazi kako ko zna i umije. Imamo svega i svačega i sve je na popustu ili potpuno gratis, muzika se uzima sa Youtubea, koncerti se sviraju bez ulaznica, tezga polako, ali sigurno preuzima pojam benda i sve se svodi na entuzijazam”.

I na vrzino kolo.

Vanja Cvijanović, Alen Tarabić, Duško Cikota i Tijana Drinić su Alexandria sa dovoljno entuzijazma da, ipak, rade dalje.

A Tibor? Za njega smo već rekli da mu je malo jedan bend za energiju koju ima. Negdje će valjda i probiti vrzino kolo. Možda je, ako ništa bar biološki, smjena generacija negdje na vidiku.