Amerika ima talent da zadrži sve umjetnike koji o njoj govore kritički. Mi imamo talent da takve umjetnike ili ignoriramo ili im tiho pokažemo izlazna vrata. To se zove kulturna tranzicija.
Datum izlaska: 5. 10. 2017.
Izdavač: Kapital Rekord
Žanr: underground / progressive rock
Naša ocjena: 5
Damirovi anarhistički pogledi na sve aspekte života i društva su besprijekorno i jasno opravdani.
Kao i kod prethodnih albuma, i na najnovijem nas postavlja tačno iza sebe i vodi kroz realnost, otkrivajući prave i skrivene namjere autoriteta, njihove pohlepe i reperkusije na običnog čovjeka. U pravom smislu riječi, Damir Avdić je običan čovjek sa široko otvorenim očima, Matrixov Neo, koji je Orwelovske kulise iz ”1984” zamijenio realističkim kulisama koje nas okružuju.
Amerika (SAD, op. a.) je jedna od njih. Tačnu dijagnozu američkog društva je dotakao nekoliko puta i svaki put posljedično, dijagnosticirajući neupitne autoritete koji sve probleme okrenu onako kako njima odgovara. Ovakav pogled na nju, Ameriku, nije nam dalek, ali kroz Damirove riječi vidjet ćemo stvari puno konkretnije.
Album nas vodi i kroz ostale manifestacije nemoći i neshvatanja običnog čovjeka – rat (”Jebeš rat”), kalkulacije čovjekove starosti ”(”Zdrav, jak, močan”), neuspjele pokušaje dosljednosti u ideji i razumjevanju koju nam kvare mediji i zabava čineći nas slabim te religiji (”Gospode”).
Eh, o religiji…
Moje preslušavanje zadnje numere na albumu se poklopilo sa odličnom rečenicom koju sam pronašao na buvljaku poluideja zvanom fejsbuk: ”Svi optuženi pred Haškim sudom (ne samo oni sa područja bivše SFRJ) su se deklarisali kao vjernici. Jedini ateista je bio Milošević, al’ on nije dočekao presudu”. Ako vam ova rečenica govori nešto, onda će vam zadnja numera na albumu reći puno više.
Muzički tepih Damira je ono što me je prvi put i privuklo kod njega.
Želja da se nešto kaže, nebitno kako. Uzimajući u obzir njegovu književnu vokaciju koju opravdava solidnim književnim opusom znamo da je forma pjesme ustvari samo još jedan medij da kaže ono šta želi reći. Energija i distorzije su tu, s tim što se ovaj put kroz cijeli album pojavljuje dilej koji sablasnije kolorira album. Za razliku od prethodnih, ”Amerika” ima mnogo više narativnog, nego metrički izrecitovanog, ali bitno je da je i dalje ‘zdravo, jako i moćno’.
Ako ćete prvi put slušati Damira Avdića neka to bude glasno. Ako ste već preslušali album onda se nadam da ste se osjećali kao Neo poslije crvene pilule, baš kao i poslije svakog njegovog albuma.
Tracks: 1. Amerika, 2. Jebeš rat, 3. Čovjek na trapezu, 4. Zdrav jak moćan, 5. Detroit, 6. Avantgarda, 7. Nuspojave, 8. Anarhokapitalizam, 9. Gospode
Aldin Šehić
