Od dvominutnog broja ”Zlatni papagaj” iz 1981. i njegovog tvrdog punk zvuka, kojim su otvorili karijeru, Električni orgazam je 36 godina poslije stigao do apstraktne poetike, opuštenih improvizacija i broja koji traje blizu deset minuta.
Srđan Gojković, Branislav Petrović i Ljubomir Đukić kao potpisnici muzike i Gojković kao autor teksta u novoj pjesmi ”Okašuka šakata”, dojam je nakon preslušavanja, prvenstveno se opušteno zabavljaju za svoj račun i pjevaju – ni o čemu.
Ako su počinjali sa punkerskim buntom, sasvim primjerenim za tadašnje (muzičko) okruženje, danas im globalno okruženje nudi puno više motiva za protest. Samo što je prirodno da muzičari koji su već dobrano u šestoj deceniji života ne budu više brutalno nedvosmisleni (Zlatni papagaj, tata plaća sve račune, Zlatni papagaj, jer mi smo snobovi). Baš ovo vrijeme, ili ako hoćete konkretnije – naša ovdašnja reality-realnost u kojoj se previše govori ni o čemu – dobra je vodilja umjetnicima da se s tim poigravaju.
Iako Gile tvrdi da je ‘okašuka šakata’ smislio samo kao dobar melodični fol, njegovu poetiku ‘imam, nemam, znam, ne znam, vidim, ne vidim, starim, mladim, okašuka…’ možemo doživjeti upravo kao suptilnu pobunu zrelog muzičara.
Ravnomjerna, pomalo hipnotička linija, sa finim vinjetama saksofona i usne harmonike, neće biti radijski hit, možda će na koncertima biti čak i duži trenutak neke sviračke katarze, ali ovakva kakva jeste traje baš koliko treba.
Inače, “Okašuka Šakata” je šesti singl, nasljednjih ljetošnjeg čistog bluesa “Duga topla noć“, kojim Električni orgazam najavljuje za početak iduće godine novi album “Gde smo sad” (opet simbolika).
Primjereno raspoložnju pjesme, spot je urađen kao animacija po motivima apstraktnih slika beogradske likovne umjetnice Margarete Jelić.
Cijeli paket, dakle, sa smislom.
