Crna dama nastala je početkom ’90-ih, objavila jedan album, bila obećavajuće rock ime, a onda se ugasila, jer su vremena bila olovna. Nedavno obnovljena, nema prevelike ambicije, osim da svira što češće. Nostalgija muzičara je vraška stvar.
Nakon što je 1994. izdala prvi album ”Ne traži me” za RTCG, koji je producirao čuveni Vlada Negovanović, pa ih pod svoje uzeo menadžer Vukić Raspopović (nekadašnji bubnjar heavy metal grupe Rezervni točak iz Doboja, koja je u 1980-im snimila tri albuima), Crna dama je dočekana kao rock osvježenje na sceni. Turneju su svirali sa tada perspektivnim Osvajačima, jedno vrijeme im se priključio klavijaturista Nevernih beba, Milan Đurđević, ali u crnim i teškim devedesetim rokerske ambicije su bile uzaludan posao i bend se ugasio 1995.
Dvadeset godina poslije sastav iz Bijelog polja se opet okupio, s trojkom iz originalne postave – Ljubiša Ljubo Bulatović (vokal), Veselin Garo Bakić (bubnjevi) i Enes Dreković (bas) – te dvojicom novih, Dženanom Drekovićem (ritam gitara) i Novom Brakočevićem (solo gitara), uz dopisnog člana, gitaristom Vladom Negovanovićem.
S prvim nastupima i starim uspješnim pjesmama ”Ne traži me”, ”Kaži mi” i ”Jedina” lako su podsjetili publiku u Crnoj Gori na svoje rane godine, no probudili su se i autorski izazovi, pa je Crna dama ovih dana objavila prvu novu pjesmu ”Sa sobom vodi me”.
Njen izlazak je tempiran pred nastup na 11. izdanju White Jazz Festivala u Bijelom Polju, 2. jula (na kojem će se predstaviti i sarajevski Akademija Jazz Band, te Sinan Alimanović kao solista na klaviru), a nakon kojeg slijede samostalni koncerti Crne dame po crnogorskim gradovima.
