Romantični Davor i Miške, 1977
Evo jedne sasvim nepoznate priče.
Glavni junaci u njoj su Davor i Miške, pjesnik Mišo Marić.
Napili se oni, bogme, sasvim lijepo za 8. mart i da ne bude zabune: riječ je o prazniku Dan žena, a oni su žene štovali baš. U tom čuvenom agregatnom stanju, kojega je Davor uvijek prigodno opisivao kao “raketa zemlja-zrak”, svrate njih dvojica u jednu sarajevsku cvjećaru. S idejom što može samo pijanoj glavi i ludom srcu pasti na pamet.
Pokupuju sve ruže što su u cvjećari imali.
Nema u blizini Davorovog prijatelja Hajre da ih vozi, pa naruče oni taxi i krenu od hotela Evropa. Kamo? Možda k ženama koje su voljeli? Ili prijateljicama koje su cijenili?
Ne, nego od jednog do drugog sarajevskog javnog klozeta. Ni jedan nisu preskočili.
Da svakoj od žena, onima što su život proživljavale u jadu i smradu, ne bi li i preživjele čišćenjem tih klozeta uz naplatu nužde, eto njima da daruju buket cvijeća za Dan žena.
I da im poljube ruku.
