Jedan od velikih trenutaka albuma ”Sgt. Pepper’s…” koji su Beatlesi objavili 1967. je pjesma ”With a Little Help from My Friends”, uvrštena u Grammy i u Rock and Roll Kuću slavnih, a kada neko obradom takvog magnum opusa uspije stvoriti još jedan veličanstveni broj, onda je to vrijedsno naklona do zemlje.
Joe Cocker je 1968. godine, sa svojim The Grease Bandom, još bio samo obećavajuće novo ime na britanskoj rock sceni i mogli su dobaciti tek do pubova, ali su prvi vjetar u leđa dobili pozivom na budu predgrupa na britanskoj turneji grupe The Who.
Onda se, u oktobru 1968. godine, događa veliki trenutak: mala britanska izdavačka kuća Regal Zonophone izbacuje Cockerovu singl ploču ”With a Little Help from My Friends” kao uvod u njegov debitantski solo album što je najavljen za proljeće 1969.
Pjesma Lennona & McCartneya je radikalno promijenjena u aranžmanu i harmoniji, dobila sporiji ritam dugačak instrumentalni uvod za koji su zaslužni majstori – gitarista Led Zeppelina Jimmy Page, bubnjar Procol Haruma B.J. Wilson, te fenomenalni session muzičari, klavijaturista Tommy Eyre i basista Chris Stanton.
Bilo je na prvijencu Cockera još par zapaženih obrada, kao “Feelin’ Alright?” (Traffic) i I Shall Be Released” (Dylan), ali tema Beatlesa je dominirala, a još nakon što ju je on izveo naredne godine na Woodstocku – postala je jedna od himni rocka.
Tridesetak godina kasnije i ona je, kao i original, uvrštena u Grammy Hall of Fame, a u nekoliko izbora kritike i publike svrstana je među deset najboljih obrada svih vremena.
