Rujanfest na zagrebačkom Bundeku pokrenut je 2009. godine, kao prvi ‘festival glazbe i gastronomije’, po uzoru na znameniti minhenski Oktoberfest. Preseljen kasnije u Zaprešić te dovodeći na scenu Severinu, Jelenu Rozgu, Sašu Matića, Thompsona i druge pučke zvijezde, ubrzo je postao ‘najveći zabavni park u Hrvatskoj’.
Neki su ga zvali centrom kulture i zabave, drugi su mu počeli davati epitet vašara, a kada su u ovogodišnjem izdanju od 16. do 25. 9. najavljeni Aca Lukas, Željko Joksimović, Jole, Haris Džinović i druge žanrovski slične zvijezde, u Zaprešiću je prvi puta pokrenuta peticija za novo preseljenje Rujanfesta.
“Ove godine manifestacija doživljava vrhunac neukusa odabirom najgoreg što u nazovi glazbi postoji. Zaprešićani nisu dužni zbog nečijeg privatnog interesa biti izloženi teroru takvog smeća (…), tako da ovom peticijom tražimo da se taj šabački vašar makne iz našeg grada, kako je to i Zagreb napravio jer mu tu nikako nije mjesto” objavio je medijima pokretač peticije Gordan Lopac.
To neće zaustaviti organizaciju Rujanfesta, ali više od 1000 potpisnika peticije sa zadovoljstvom su dočekali otvoreno pismo Ace Lukasa da on u Zaprešić neće doći, ”ne iz straha, nego iz principa”.
Podsjetimo: kada je za sredinu minulog ljeta najavljen dvodnevni turbo-folk festival Ringišpil u splitskoj Areni, medijska i marketing kampanja je brujala od pompoznih epiteta ‘senzacija i spektakl sezone’. Vjerovalo se da će tako i biti, jer cajke su, kako tvrde poznavaoci lokalnih prilika, postale najpopularniji vid zabave i među tradicionalno drugačije muzički odgajanim Dalmatincima. No, dogodilo se malo čudo – Spaladium Arena bila je poluprazna. I bez peticije.
U ova dva primjera, jasno je, nisu nužne javne peticije za zaustavljanje kiča u muzici. Ostanimo opet kod primjera Splita – jedini odgovor je organizacija drugih primamljivih događaja, kao što je bio koncert grupe Iron Maiden, održan u istoj i u prepunoj dvorani.
