U sklopu 12th Zagreb International Blues Festivala u Zagrebu, 9. 6. u klubu Močvara, nastupili su Zvonimir Varga, zagrebački kantautor sa desetogodišnjim muzičkim stažom i Lela & Joe Kaplowitz, jazz dvojac bogatog međunarodnog iskustva koji dva desetljeća prebiva na području Hrvatske. U ime organizatora festivala okupljene je pozdravio i najavio izvođače Siniša Bizović.
Klupsku večer otvorio je Zvonimir Varga sa svojom “Ne dam te nikom” u kojoj nas upoznaje i kako “glave naslonjene na njena koljena” razmišlja o stvaranju novih pjesama. A one su nabijene emocijama, nostalgijom (”Gdje si ti”), ili pak publici servira svoju romantičnu dušu (”Noćna pjesma”) što nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Bio je tu i Miki Maus, Donald Trump, Štakori, Nemam kud i…. njegov nastup, prošao je kao tren, a završio ga je s ”Nova za Kety”.
G.b. Kako se osjećate sada, nakon svirke?
Z.V. Osjećam se dobro. Došli su mi prijatelji. Nakod dugo vremena smo se okupili. Jako volim svirati i glazba sama po sebi mi čini jedno veliko duhovno veselje. Uvijek nakon svirke se osjećam nekako rasterećen.
G.b. Kakvo je bilo ovo razdoblje ‘nesvirke’, je li to bila prilika za kreativnost ili pasivnost?
Z.V. Pišem pjesme stalno. Pisao sam ih i dok nije bilo korone, a i za vrijeme korone sam pisao pjesme, tako da to na mene nije nešto previše utjecalo što se tiče kreativnosti, osim što nije bilo svirki. Sad kad su krenuli nastupi vidi se koliko svima fali to, i izvođačima i publici.
G.b. Koliko Vama fale svirke?
Z.V. Jako puno. Uvijek mirno spavam nakon svirke i ujutro se osjećam bolje. Mislim da je glazba jedno duhovno stanje. Ljudima je lijepo i to je to. Sad kad sviram, nemam taj osjećaj da nisam toliko svirao. Imam osjećaj kao da sam svirao nedavno, pošto sve to vrijeme glazba je tu, svuda oko nas.
G.b. Napisali ste neke nove pjesme?
Z.V. Dio tih novih pjesama koje sam napisao u zadnjih godinu dana sam odsvirao večeras.
G.b. Koliko je novih nastalo?
Z.V. Ako gledam u svoju bilježnicu, za objaviti možda nekih deset, petnest pjesama i još dvadeset, trideset koje nisu za objaviti.
Treba li uopće napominjati da se i taj nastup održavao uz pridržavanje epidemioloških mjera? Ograničn broj publike i obavezne maske.
Nakon desetminutne pauze na scenu su stupili Joe Kaplowitz, pijanist i Lela Kaplowitz, vokalistica.
Njihov nastup, izvedbe Lele Kaplowitz teško je opisati, Jednostavno fantastično. To je nešto što treba doživjeti, vidjeti i čuti. Iskrena preporuka za sve ljubitelje jazza, a i one koji to nisu.
Tekst i fotografije: Darko Marić
