Nedugo nakon što je objavljeno da se ovogodišnji IN Music otkazuje, odnosno pomijera za 2021., u hrvatskim medijima počela je žustra polemika zbog toga što neće biti povrata novca za kupljene karte.
U cijelom svijetu u zadnjih 10-20 godina događa se velika ekspanzija ljetnih open-air festivala, među ostalim zbog vrlo logične ‘formule’: najatraktivniji bendovi počeli su planirati ljetne turneje baš zbog sve brojnijih festivala, pa je, uz koordinaciju sa agencijama i festivalskim asocijacijama, svaki od njih mogao računati sa atraktivnijim i (vrlo značajno) znatno jeftinijim line-upom.
Slijedom toga, publika je mogla računati da će program festivala sigurno biti privlačan, pa je postala navika da kupuje rane pakete ulaznica, uz to još s popustom. A to je dovelo do trećeg presudnog faktora – svaki organizator festivala mogao je puno ranije prije termina znati na čemu je, s kakvim budžetom raspolaže. Nije mala stvar da unaprijed imate pokrivene najveće troškove.
Cijeli taj krug mogli bismo nazvati ”krug vjernosti i povjerenja”.
Zbog virusne pandemije, gotovo svi veliki festivala su pomjereni za kraj ljeta ili početak jeseni, rijetki i za iduću godinu, poput legendarnog Glastonburyja. Među njima je zagrebački IN Music, koji je objavio da će jubilarno 15. izdanje biti otkazano za ovu i priređeno od 21. do 23. 6. iduće godine, uz očekivanje da će imati isti ili bar približno jednak program.
I onda počinje razbijanje kruga vjernosti i povjerenja, jer ”neće biti povrata novca za kupljene ulaznice”, kako tvrde hrvatski mediji.
U cijeloj priči pojavljuju se dva logična ”ako” faktora.
Ako ugovoreni izvođači nisu obavezni vratiti avansne isplate jer nisu odgovorni za otkazivanje, postavlja se pitanje je li organizator dužan publici vratiti novac kojeg nema. Epilog – cijenu rizika plaća publika.
Ako ugovoreni izvođači vraćaju avansne isplate jer organizator nije odgovoran za otkazivanje, i publici se mora vratiti novac, jer ni ona nije odgovorna za nedolazak u planiranom terminu.
U oba slučaja, opet potenciramo, međusobno povjerenje je narušeno. Hoćete li sljedeće godine odmah kupiti karte za događaj koji će se održati šest ili više mjeseci kasnije? Ili ćete čekati zadnji trenutak? Tu se lomi ona ranije spomenuta karika, da je organizator unaprijed siguran u finansijsku sudbinu koncerta ili festivala, hoće li proći ili bankrotirati.
Veliki igrači, poput Glastonburyja ili Coachele, taj će problem riješiti relativno lako, jer su dio moćnog finansijskog sistema. Oni koji posluju od godine do godine lako bi se mogli ugasiti. A među njima je većina festivala u našem regionu.
Da zaključimo: povratak novca publici IN Musica bio bi važan znak povjerenja. Ako to organizator ne učini (bez obzira je li razlog finansijska omča), svi će ovdašnji festivali u lančanoj reakciji biti u problemu.
