Dan pred premijeru dokumentarca o bendu Mnogi Drugi otkrivamo samo neke tajne kodove iz priče u kojoj će uživati fanovi, a ponešto može biti i vrlo inspirativno brojnim mladim rock grupama.
Mnogi Drugi su zagrebački polu-akustični alter-rock bend u postavi Martin Mandir (vokal), Ante Jelinčić (gitara, mandolina, vokal), Martin Zlopaša (gitara, vokal), Filip Kovačević (bas), Mirko Burazer (bubnjevi), Ivan Perković (truba, udaraljke) i Roko Vidaković (trombon).
Zajedno su od 2014. i, godinu dana nakon objave debitantskog albuma ”Prvi”, imaju i svoj prvi muzički dokumentarac ”Dok nas glazba ne rastavi”.
Preambiciozna i (su)luda avantura ekipe koja je praktično na početku karijere?
Možda, ako se na stvar gleda iz perspektive drugih, dugovječnijih i slavnih bendova koji (još) nemaju dokumentarac u svom portofoliju. No, kada se prebacimo u današnju sferu digitalne komunikacije i potpuno drugačijih pravila na muzičkoj sceni, možemo reći da su Mnogi Drugi među prvima ovdje shvatili dva ključna elementa. Osnovni je: nova generacija publike radije će gledati nego čitati (nečiju biografiju) i drugi – životopis na kraju karijere je spomenik, a na početku, makar biografija bila još uvijek skromna, dobar put da se ta karijera razvije.
Zbog toga 55-minutnu filmsku priču o grupi Mnogi Drugi gledamo kao odličan način da se još više približe publici, te da sliku perspektivnog benda prošire do uvida u strukturu itekako ozbiljnog, temeljitog i ambicioznog muzičkog kolektiva.
U filmu ”Dok nas glazba ne rastavi” Mnogi Drugi se razgolićuju pred umom gledatelja. Oni progovaraju o tajnama o kojima inače muzičari ne govore (zaboravljanje melodije na sceni, koncertna iskušenja koja publika ne vidi i ne čuje), oni svjesno balansiraju na rubu rizika da ne budu ozbiljno shvaćeni, ali bez bojazni da se to može dogoditi, jer od početka do kraja priče dominira njihova otvorenost i njihova spontanost. S njom efektno poentiraju u finišu, u jednoj rečenici da ”ona najosnovnija emocija je trenutak kojem sve vodi, onaj početak kad se pojavi naznaka nove pjesme, kad svi zajedno kliknu, kada su sretni kao mala djeca, i to je to…”
Režiju, kameru i montažu filma potpisuje Anita Nadj (uz pomoć Tonija Mijača i Mladena Popovića koji su stajali iza koncertnih snimanja kamerom), a ona je poznato ime u svijetu umjetničke koncertne fotografije, a do sada je uradila nekoliko muzičkih video spotova.
Jednosatni dokumentarac je njen debut i realizirala ga je odlično, izbjegavši brojne zamke u koje upadnu i puno iskusniji, prvenstveno one što se tiču dinamike filma. Za nju je presudna izbalansiranost priče i muzičkih motiva sa koncerata ili proba, čije narušavanje često vodi u dosadu. A ”Dok nas glazba ne rastavi” nije dosadan film, dapače. Nije nevažno spomenuti i tonsku izbalansiranost, što je iskušenje koje u mnogim domaćim muzičkim dokumentarcima autori nisu uspješno svladali.
Dokumentarac o Mnogi Drugi premijerno će biti prikazan sutra, 19. 10., u zagrebačkoj Kinoteci, u sklopu njenog redovnog mjesečnog programa FonoKinoteka i poslije projekcije bend će izvesti cjelovečernji koncert.
Budući eventualni festivalski život filma (a možda i poneko njegovo prikazivanje pred koncerte benda) trebao bi samo donijeti još bolji rezultat u anketama popularnosti. Naime, u jednoj nedavnoj je, o ocjeni prvog albuma, više od 60% anketiranih ”Prvi” označilo kao ‘izvrstan’. Poslije gledanja dokumentarca i otkrivanja velike količine emocija ugrađenih u album i bend općenito, taj skor može porasti.
Emocije i bliskost su vraška stvar.
