Crni biseri – Tražimo sunce
Beogradski sastav, koji je trajao od 1963. godine čak do 1980., u opusu ima 16 singlova i jedan studijski album (”Motorok”, 1976.), a sa jedne singlice iz 1969. izdvaja se pjesma ”Tražimo sunce”, temom sasvim prigodnom za tadašnju hippie filozofiju.
Crveni koralji – Moja gitara
Crveni koralji su, zajedno sa Crnim biserima, među najproduktivnijim ranim rock and roll sastavima nekadašnje Jugoslavije, no zagrebački sastav se izdvaja i kao jedan od prvih fenomena na sceni – njihov debitantski singl, sa prva dva autorska instrumentala, prodan je u fantastičnih 100.000 primjeraka u zemlji koja je, kako se bilježi, tada imala 120.000 gramofona. U ’69. su izdali dva singa sa 6 pjesama.
Arsen Dedić – Sve što znaš o meni
Arsen Dedić je šansonjer, ali nakon 1962., kada se pojavljuju njegovi prvi singlovi, u opusu već ima velike pjesme koje ga čine velikim kanatutorom-poetom, čija djela nadolaze žanrovska određenja – ”Moderato cantabile”, ”Čovjek kao ja”, ”Pjevam da mi prođe vrijeme” su evergreeni i klasici, a među njih ulazi pjesma iz 1969., ”Sve šro znaš o meni”.
Džentlmeni – Kraj snova
Džentlmene iz Beograda možemo smatrati ranim korijenima YU grupe, jer su u sastavu svirali braća Žika i Dragi Jelić. Iza njih su ostala samo 3 singla, a sa onog objavljenog 1969. godine izdvojili smo autorsku pjesmu Dragija Jelića,
Grupa 220 – Naši dani
Album i naslovna pjesma ”Naši dani” zagrebačke Grupe 220 jedno je od izdanja koje se pojavila 1968. godine, ali se to dogodilo na njenom samom izmaku, tako da su, zapravo, sasvim obilježili 1969. O posebnom značaju ovog izdanja kao prve LP ploče u jugoslavenskom rocku suvišno je govoriti.
Indexi – Plima
Pjesma “Plima” spada u kategoriju fenomena. Snimljena je u studiju Radio Sarajeva 15. 1. 1969. godine, ali njen psihodelični rock izraz i za to vrijeme netipičnih 5 minuta trajanja bili su ‘previše’ za diskografe, pa se na ploči prvi put pojavljuje tek 1972. No, imala je radijsku distribuciju i mogla se čuti po cijeloj zemlji, samo što nije sigurno koliko je imala fascinirane publike. Trebale su proći godine da se i ona odgodi i da ”Plima” postane klasik. Istu je sudbinu imala i 11-minutna “Negdje na kraju u zatišju“, snimljena u oktobru 1969. A obje teme bile su nešto najbliže (ako ne i u istoj ravni) psihodeličnom rocku koji je vladao svjetskom scenom.
nastavak na sljedećoj stranici
