Jedan od najcjenjenijih novinara i spisatelja koji se bavio rockom poginuo je u noći između 12. i 13. 7. 2009. neposredno nakon završetka Radar festivala u Varaždinu, kada je na prigradskoj cesti nadomak stadiona gdje je održan koncert na njega naletio automobil i ubio ga.
Darko Glavan, po profesiji povjesničar umjetnosti, bavio se i rock novinarstvom i spisateljstvom, pa je i tom dijelu svoje kreativnosti pristupao na sebi osobit analitički i estetski način. Tekstove je objavljivao u “Poletu”, “Džuboksu”, “Vjesniku” i drugim publikacijama koje su se bavile pop kulturom, a svoju prvu od ukupno četiri knjige posvećene rocku, “Punk: Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike”, objavio je 1980. u tadašnjoj “Džuboksovoj biblioteci”.
U njoj su, u nizu ‘glavanovskih’ eseja, predstavljene biografije najvažnijih punk i novovalnih ranih junaka, koje je stavio u širi društveni i umjetnički kontekst, pa je knjiga, istovremeno jedna od prvih domaćih muzičkih knjiga, postala bestseler – cijeli tiraž rasprodan je u samo nekoliko mjeseci.
Nepuna tri desetljeća kasnije, nakon što je ustanovljeno da zanimanje publike za “Punk: Potpuno Uvredljivo Negiranje Klasike” još postoji, priređeno je reizdanje, koje se pojavilo krajem 2008. godine, sedam mjeseci prije nesretne Glavanove pogibije.
Knjiga je urađena sa dva nova sadržaja, nadahnutim predgovorom rock novinara Aleksandra Dragaša i intervjuom koji su Darko Glavan i Joe Strummer 2007. vodili u Münchenu.
O reizdanju autor je napisao:
Kad sam donio odluku o ponovnom objavljivanju moje prve knjige, logično su mi se nametnule dileme o eventualnim prepravcima i dodacima, pa čak i to da bi možda najprimjerenije bilo napisati posve novu knjigu, s podosta novih likova i junaka. No, takvu sam varijantu odbacio iz dva razloga: bilo bi to prenaporno i bila bi to, kao što je to svojedobno nekim drugim povodom duhovito formulirao Veselko Tenžera, “borba za bolju prošlost”.
Upravo sam se stoga odlučio za poštivanje izvornika, čak i u situaciji kada me danas smetaju neke formulacije, i to u podjednakoj mjeri zato što je proteklo gotovo trideset godina od njihova nastanka kao i zbog društvenog konteksta u kojem je napisana ova knjiga. Stoga sam ispravio samo “tipfelere” i neke stilske nezgrapnosti, smatrajući kako je izvorni oblik ove knjige ujedno i dokument o dosezima rock kritike na ovim prostorima, i to upravo u tim i takvim vremenima kad informacije o svjetskoj rock sceni nisu bile ni približno u tolikoj mjeri pristupačne kao danas.
Jedini je dodatak interview s Joe Strummerom, obavljen tijekom promocionalne turneje “Sandinista!” u Munchenu (oko godinu dana nakon prvog pojavljivanja knjige) objavljen u magazinu Start, no za ovu priliku ponovno “skinut” s audio kazete koju sam, srećom, uspio sačuvati. Pokojni Dražen Vrdoljak i ja nakon koncerta Clash, održanog u dvorani Circus Krone, s kompletnom postavom grupe obilazili smo niz minhenskih disko klubova negdje do pet sati ujutro u potrazi za dub reggaeom, koji je u to vrijeme oduševljavao vodeće članove Clash.
Razgovor je vođen drugi dan na kasno poslijepodnevnom “doručku” u hotelu Arabella, bez Draženove nazočnosti, jer se morao prije mene vratiti u Zagreb zbog snimanja redovne radijske emisije. Zajednička fotografija sa Strummerom snimljena je na foto automatu munchenskog aerodroma gdje me je Strummer pozvao da mu pravim društvo dok je čekao na avion za Milano. Na moju sreću, avion je kasnio nekoliko sati tako da sam ga nakon završenog “službenog”, na traci zabilježenog, razgovora mogao upoznati kao iznimno toplu, komunikativnu i istinoljubivu osobu, u potpunosti posvećenu svojoj glazbeničkoj vokaciji. Ozračje u kojem je vođen taj razgovor još me je jednom uvjerilo u ideale punk pokreta, tako da sam ga pridodao kao još jednu posvetu velikom i neugaslom snu o pravednički angažiranom rocku.
*
Na dodjeli hrvatske diskografske nagrade Porin, 15. 5. 2010., Darko Glavan je posthumno ovjenčan nagradom za životno djelo.
