Godina izdanja: 2019.
Izdavač: Blap
Žanr: blues, rock
Naša ocjena: 5
Biti uporan, ostati dosljedan svojim uvjerenjima, u najmanju ruku podrazumijeva da nikada nećete izdati svoje snove. A ako izdate sopstvene snove, čini se, presudili ste sami sebi. A takve presude po prirodi stvari, najteže su.
Negdje u drugoj polovini prošlog vijeka, u onim godinama u kojima je rock ‘n’ roll značio mnogo više od same muzike, pojavio se termin “sarajevska pop škola”. Kovanica, koja je istovremeno mogla značiti i mnogo i malo.
U najužem smislu, tih nekoliko riječi podrazumjevalo je sve ono što ste tih godina mogli čuti na pločama prvenstveno Indexa, Bijelog dugmeta, Teške industrije… A to je bilo izuzetno značajno u okvirama tadašnje jugoslovenske scene, pa i šire.
Naravno, u onom bukvalnom smislu, takva škola nikada nije postojala. No, svejedno, još jedan njen istaknuti “polaznik” svakako je Brano Likić, koji je svoje prve ozbiljnije “ocjene” zaradio svirajući u sarajevskoj grupi Formula 4.
Ipak, istine radi, treba napomenuti da je Likić prije toga svirao u grupi Žute pjege, a specifičnost ove postave, koja ih je izdvajala od tadašnjih mnogobrojnih školskih bendova, jeste da su svirali sopstveni repertoar, koji je upravo pisao Brano Likić.
Nakon razilaženja sa Ljubišom Racićem i napuštanja Formule 4, Likić osniva grupu Sunce, a tokom 1975. sa svojom sestrom Brankom i još nekoliko muzičara iz grada na Miljacki, pokreće Rezonansu.
Bio je to neobičan bend za ono vrijeme. U postavi su imali dvije violine, koristili su stare instrumente i bili očigledno naslonjeni na folk tradiciju. Prošlo je mnogo godina od tada, ali, ipak, sjećam se kada sam prvi put na radiju čuo pjesmu sa njihovog singla prvijenca – “Nemoj meni branit, moja nano”. Od tada počinje moje “druženje” sa Rezonansom.
Grupa je potrajala nekih desetak godina, tačnije do 1989., i donosila je sasvim dopadljivu i nadasve iskrenu pop muziku, obojenu folkom ali istovremeno prožetu urbanim temama, što je ostalo zabilježeno u diskografiji od sedam LP-ija i devet singlova.
Likić, u želji za raznovrsnošću, osniva i Baglama bend koji je bio svojevrsna prethodnica muzičkog pravca kasnije znanog kao “Novi primitivizam”, ali u međuvremenu otvara i svoj studio BLAP, što je svakako bio potez od višestrukog značaja za čitavu ondašnju pop-rock scenu, jer je na taj način, pored onih već oprobanih, pružena šansa i mnogim mladim, talentovanim ljudima da svoje ideje i zamisli konačno tonski zabilježe.
Moje druženje sa Likićom nastavljeno je pojavom društvenih mreža, a potom i zbog činjenice kojom sam počastvovan, a to je da, zahvaljujući njemu, u svojoj kolekciji imam njegova najnovija ostvarenja – albume, koje uredno dobijam iz Gruenwalda, Nemačka, gdje Brano danas ima svoj studio BLAP.
Najnoviji koji je stigao na moju adresu, jeste CD pod nazivom “Nomad”.
Ovim ostvarenjem on još jednom potvrđuje da je naprosto neumoran, da njegovi snovi nisu na prodaju iz razloga što i nemaju svoju cijenu. A potvrđuju i još nešto: njegov vrlo precizan i odgovoran producentski rad.
Još tamo negdje osamdesetih godina, odmah nakon otvaranja studija BLAP u Sarajevu, kružile su priče kako je Brano veoma tvrdoglav i zahtjevan producent. Danas, kada je ispod njegove producentske palice izašlo preko 500 ostvarenja, jasno je da je itekako imao pravo, ali i da takva brojka jeste svjedok ogromnog iskustva koje u ovom trenutku stoji iza njega.
Album “Nomad”, sadrži dvanaest pitkih pop kompozicija, za koje je Likić napisao muziku, producirao ih, a potpisao je takođe i pet tekstova i jedan aranžman, dok je preostali dio posla bio povjeren njegovim saradnicima.
Takođe, nezaobilazno se mora pomenuti i ime Likićevog starog znanca i saradnika još iz vremena prvih ploča sa grupom Rezonansa. Njegovo ime je Dragan S. Stefanović, a on je, pogađate, i ovaj put bio zadužen za dizajn omota.
Nomad u stvarnom životu, s obzirom da živi na relaciji Minhen – Los Angeles – Sarajevo, Brano Likić je, neizostavno, nomad i u svojoj duši. Bez prestanka preispitujući samog sebe, krstareći nepreglednim poljima svoje mašte, ponekad se zna zaustaviti i odaslati nam dio svojih snova sa tog puta.
Onih snova kojih se, sve i da hoće, ne bi mogao odreći, jer bi se tako odrekao samog sebe. A tako nešto duša, tanana poput njegove, ne bi mogla izdržati.
Pjesme: 1. Dobro došli prijatelji, 2. Bježim, 3. Korak dalje, 4. Samo šuti, 5. Ljubav nije kao u romanu, 6. Kad ću te vidjeti opet, 7. Nomad, 8. Slušaj majstore, 9. Šta sam ja bez tebe, 10. Istok i zapad, 11. Nježnost, 12. Ljubav je sve.
Album ”Nomad” slušajte na linku.
Goran Živanović
