Rastok Fest u Jelahu, malom mjestu nadomak Tešnja, stigao je do 17. izdanja, što bi trebalo značiti da je prebolio najteže porođajne muke svakog novog događaja – besparicu. Avaj, i dalje se bore za svaku paru i iz godine u godinu prisljeni su reducirati program. Ali, još se ne daju.
Rastok Fest broj 17. će biti održan 3. augusta 2019.
U svoj dnevnik do sada je njegov organizator, Jedinstvena organizacija mladih (JOM), upisao nastupe blizu 150 ”neafirmiranih” bendova sa preko 500 muzičara, te koncerte znamenitih gostiju, među kojima su Dubioza kolektiv, Van Gogh, Zabranjeno pušenje, Damir Urban, Kultur Shock, Zoster, Elemental, Edo Majka, Erogene zone, Letu Štuke, Kerber, Night Shift…
Nakon što su jučer objavili program ovogodišnjeg festivala, svima koji makar i površno prate rock festivale bilo gdje u regiji morala je zasvijetliti crvena lampica – samo jedan dan programa (ranije su bila minimalno dva) i samo 5 izvođača!
Dakle, za program su izabrani Rich Man (blues rock dvojac iz Zadra, MultiCultus (progressive rock petorka iz Banja Luke), Hidden Resonance (alternative rock/metal bend iz Travnika), Rainmaker Tribute Band Iron Maiden (beogradski cover metalci) i Helem Nejse, hip hop ekipa iz Sarajeva.
Zvijezda nema. Tu bi ulogu mogli imati sarajevski reperi, koji ionako nisu više demo bend, budući da su još prije dvije godine objavili album “Go u gostima” i pripremaju novi. Show bi mogao prirediti i beogradski bend specijaliziran za tumačenje Iron Maidena. Preostala tri, izabrana poslije javnog poziva demo bendovima iz regiona da se prijave na festival, jesu iz kategorije ”neafirmiranih”, kojima svaki takav nastup pomaže na per apera ad astra putešestviju.
Više je nego očito da je Rastok Fest u problemu. Onim koji proizlazi iz hrabre i često donkihotovske borbe da u provinciji rock održi glavu iznad vode, u vrijeme kada čuvarima državnih sefova nije stalo ni do kakve kulture, a posebno rokerske.
Zbog toga smo, umjesto samo kratke i šture najave novog Rastoka, organizatoru festivala dali priliku da kažu koju riječ više.
Iako jako dugo trajete, kao najdugovječniji festival demo bendova u BiH, utisak je da još muku mučite sa finansijama. Kako se s tim borite? Pretpostavljamo da je baš u vezi s tim ovogodišnji program dosta reduciran, bez velikih regionalnih zvijezda kakve ste imali u ranijim godinama.
Nažalost, iako festival postoji vec 16. godina, još uvijek nije dobio potrebnu institucionalnu podršku lokalne zajednice (Općina Tešanj), već se radi o skromnoj, simboličnoj podršci. Razlog tome je definitivno i pravac muzike po kojem je festival i oblikovan i preko kojeg se u eter šalju određene poruke prema svim strukturama vlasti, a to je nezadovoljstvo podrškom nadležnih institucija ovakvim “manjinskim” muzičkim kulturama. Uz sve to, festival nije odustao od osnovne organizacione matrice koji se bazira na nastupu demo bendova. Tako je prije 10 godina naš festival, zbog većeg broja publike, koja je u međuvremenu emigrirala, mogao sebi priuštiti luksuz angažovanja najvećih komercijalnih bendova iz BIH i zemalja regiona. Danas je to nemoguće, jer iza festivala ne stoji ni jedan značajniji sponzor. Mi kao organizatori smo godinama pokušavali na partnerskoj osnovi pridobiti nekog od sponzora koji bi mogao podignuti kvalitet sadržaja festivala na veći nivo. Uzalud, makar je ta ponuda još uvijek otvorena.
Koliko se demo bendova u prosjeku godišnje prijavi na vaše konkurse? Da li se taj broj povećava ili smanjuje? I kako vi, iz vašeg ugla, ocjenjujete današnju demo scenu, prvenstveno u BiH?
Kao sto smo istakli, osnova na kojem je nastao festival je pružiti priliku mladim i neafirmisanim bendovim iz alternativnih muzičkih pravaca da se na jednom ovakvom festivalu prezentuju sa svojim autorskim djelima. Ujedno se takvim nastupima gradi most koji bi povezivao sve bendove iz BiH i zemalja regiona, što predstavlja okvir za opstanak ovog pravca kulture. Na naše pozive za nastup na festivalu nekada smo primali i preko 150 prijava, a u posljednjih nekoliko godina između 50 i 80. Nažalost, masovnim odlaskom mladih ljudi, otišli su i mnogi mladi muzičari, koji osim egzistencijalnog neostvarivanja, od sistema vlasti nisu dobili podršku za ovakav vid muzičkog izrazavanja. Sve to govori da je trenutna situacija za ovakve festivale loša i da bez sistemske podrške teško i jedan festival može ponuditi kvalitetniji sadržaj. Osim toga, ova vrsta muzike skoro je nestala sa TV i radio stanica. Ukratko, nestalo je društvo rock & rolla, nastupilo je vrijeme muzičkog minimalizma… Ipak, mi ne odustajemo i svakim realizovanim novim festivalom, a ove godine je to 17. po redu, širimo nas pogled kroz službeni moto festivala “Naš most je muzika i dijalog bez granica”.
