Anton + Hevi hipi bejbi “Rečeno, učinjeno ili ne, od toga sve zavisi!”
Nebojša Antonijević Anton, gitarista Partibrejkersa, svoj prvi album izvan matičnog benda objavio je zadnjih dana 2017. godine, ali pripada prošloj, u kojoj još nije dovoljno koncertno predstavljen, a itekako zaslužuje. Anton je uspio u 10 pjesama zadržati dovoljno prepoznatljive ‘brejkersovske’ sirove rock energije i dodati dovoljno svog blueserskog intimnog senzibiliteta za album koji se može slušati s užitkom. Čak i njegov skromni vokal daju cijelom raspoloženu poseban šarm.
Bajaga i Instruktori “U sali lom”
Standardna je priča o veteranima, a posebno autorima koji ispisuju vanserijske poetske slike, da poslije puno vremena i puno velikih brojeva upadnu u kolotečinu iz koje se neki nikada ne izvuku, a neki odjednom opet zablistaju. Bajaga je ovim albumom ostvario veliki povratak, prvenstveno s pjesmama s kojima je opet ‘zajahao maglu’, a kada iza sebe ima standardno opaku instruktorsku posadu, ništa se manje nije moglo očekivati nego da ekipa u sali opet radi lom.
Buđenje “Samo ti, samo ja”
Za šesti album zagrebačke pop-rock grupe Buđenje napisali smo već da je složen po školskom uzorku kako se radi set lista idealnog live showa. To je posebno umijeće albumske koncepcije kojeg je teško ostvariti jednako kao što je najteže napisati jednostavnu pjesmu. Tako je i cijeli ovaj album jednostavan, vedar, kompaktan, on nije revolucija zbog koje uzdišu mudri kritičari. On je ‘only rock and roll (but I lake it)’.
Edo Maajka “Put u plus”
Edo Maajka je onaj heroj hip hopa koji je prije skoro dvije decenije učinio da se ovaj žanr probije i do domaćica, dajući njegovom uličnom bjesu jedinstveni bosanski šarm, pa je Glavonja postao neka vrsta pop zvijezde. U međuvremenu stižu novi junaci, sve provokativniji, a Edo je ozbiljan autor da bi spavao na starim lovorikama i s novim albumom (sjajnog simboličnog naziva) čini radikalni zaokret sa živim bendom iza sebe, te snima rap-rock ostvarenje s mudima. Nisu ga svi njegovi fanovi odmah prihvatili (mas publika je prokleto konzervativna), ali kako vrijeme prolazi, jasno je da bi Glavonja mogao dobiti novi nadimak.
Galija “U raju iznad oblaka”
Osam godina smo čekali novi album Galije. Opterećen naslijeđem instant hitova kao ”Digni ruku”, ”Kotor” ili ”Još uvek sanjam”, Neša Milosavljević se odlučio da, poslije 40 godina karijere, zatvori krug i vrati se korijenima, kompleksnijem sympho rocku. Hrabar je to čin, jer druga je danas publika. Osim što je produkcijski odličan i autorski uravnotežen, album je upravo zbog te odlučnosti i vjerovanja u sebe, bez trendovskog podilaženja, zaslužio ulazak u probrane.
Goran Bare i Majke ”Nuspojave”
Goran Bare je institucija, ovdje jednaka kakva je u svijetu Keith Richards, a sve što oba u muzici rade spada u posebnu kategoriju koju možete ocjenjivati kako god hoćete, ali njihova djela žive posebnim, autohtonim životom i ostavit će vječni trag. Bare je, po tim formalnim kritičarskim ocjenama, snimao i lošije i bolje albume, a ”Nuspojave” su dospjele u gornji razred, no bitnije od toga jeste – svaki ima njegov jedinstveni pečat. Ovaj je udaren svom snagom.
Igralom ”Sunovrat”
Prvi album Igraloma ”Pogrešna poznanstva” iz 2016. godine uglavnom je ocijenjen kao vrlo dobar, a prošlogodišnji ”Sunovrat” još boljim. Hillbilly-afro-funk niškog sastava je ‘strmoglavi sudar’ novog vala, Afrike i Istoka, saharskog i bliskoistočnog bluesa uz eklektični funk, od kojeg nastaje eksplozija zvuka. Dovoljno da ga izdvojimo među 20 istaknutih u regionu.
Ischariotzcky ”Recovery”
Ischariotzcky je projekt iza kojeg stoji Joško Klarić, muzičar iz Brela, koji svoju muziku označava terminom indie pop, ali je sve puno kompleksnije, vanžanrovski univerzalno, maštovito, unikatno. Da su na većem muzičkom tržištu, s ovim debitantskim albumom već bi bili poznato ime. Ovako se, korak po korak, težak do neba jer su iz provincije, sami bore za svoj prostor. Izbore li se sa svim zamkama (održavanje na okupu postave iz različitih mjesta jedna je od ozbiljnijih) mogli bi postati prvoligaški igrači.
Jall Aux Yeux “Salutations du fond du monde”
Pojave se s vremena na vrijeme neki ‘čudni’ sastavi, koji kao da su došli iz nekog drugog svijeta i nekom magijom se ovdje usadili. U Zagrebu se se tako, davno, pojavili country veseljaci Plava trava zaborava, pa latino veseljaci Cubismo, u Beogradu keltsko-irski veseljaci Orthodox Celts i ni jedan nije povukao za sobom trendovsku vojsku žanrovski istih bendova, funkcionirali su kao mali muzički otoci – ali autoritativno i na veselje publike. Takav je bihaćki Jall Aux Yeux, koji pjeva na francuskom i igra se svim mogućim žanrovima (rock, punk, folk, pop, funk, šansona, latino), tako lepršavo da vam ne pada na pamet ništa drugo nego da se prepustite ritmu i njihovom šarmu.
Jeremiah’s ”Time To Rob”
Jeremiah’s, šestočlani sastav skupljen od muzičara iz Zadra i obližnjeg malog mjesta Sveti Filip i Jakov, odlučili su se da budu sveci blues rocka. U podneblju kojim desetljećima dominiraju specifični dalmatinsko-mediteranski šlager i autohtono klapsko pjevanje, pomislili biste da je blues nešto poput stranog tijela, ali sunce i more čine čuda, zbog čega sve više zanimljivih izvođača ovog žanra stiže iz Dalmacije. Moćan ženski vokal im je adut, dečki sviraju dobro i sve su to pretpostavke da se na Jeremiah’s može dugo računati.
