Nakon što smo predstavili listu nekih od velikih jubileja svjetske muzičke scene koji nas očekuju ove godine, još temeljitiju smo priredili za domaću muziku.
Najprije kratki uvod, povezan sa popularnom kulturom u širem značenju, i događaj koji je u velikoj mjeri utjecao na odrastanje niza generacija, pa i brojnih autora koji su stvarali urbanu kulturu: u Beogradu je 28. 2. 1939., dakle prije 80 godina, izašao prvi broj “Politikinog zabavnika”, prvog specijaliziranog zabavnog i edukativnog časopisa za mlade na ovim prostorima.
A sada muzički veliki jubileji, koje otvaraju dva šezdesetogodišnjaka.
Prvi je singlica zagrebačkog kvarteta 4M sa obradama četiri poznata naslova ranog rock and rolla, pjesmama “Diana”, “You Are My Destiny”, “Buona sera” i “The Great Pretender” i pojavila se u februaru 1959. godine, a bilježi se kao prvi domaći rock and roll proizvod. Zato vrijedi spomenuti i imena četiri pjevača koji su činili 4M: Ivica Krajač, Miro Ungar, Željko Ružić i Branko Marušić.
Te iste 1959. uz Radio-televiziju Beograd osnovano je produkcijsko odjelenje koje je nazvano PGP (Produkcija gramofonskih ploča) i prva ploča koju je novi izdavač objavio bio je 10-inčni album Đorđa Marjanovića ”Muzika za igru”, koji je snimljen u pratnji njegovog Plavog ansambla, a apsolutni hit i budući klasik među ukupno osam naslova postala je “Zvižduk o osam”, pjesma koju je napisao Darko Kraljić.
50-godišnjice
Prvi zlatni jubilej, i kalendarski i po značaju za naš rock, pripada Indexima. Oni su 15. januara 1969. godine u studiju Radio Sarajeva snimili legendarnu “Plimu”, avangardnu psihodeličnu rock pjesmu, koja po mnogim ocjenama spada među najveća djela domaćeg rocka, a jednako je ocijenjena i gitaristička solo dionica Slobodana Kovačevića Bode.
Upravo je on autor muzike i spomenutog psihodeličnog aranžmana, a produkciju je obavio Esad Arnautalić. Postava koja je snimila pjesmu bila je: Davorin Popović (vokal), Slobodan Bodo Kovačević (solo gitara), Fadil Redžić (bas), Miroslav Šaranović (bubnjevi), Đorđe Novković (klavijature) i Ranko Rihtman (klavijature). Kao diskografsko izdanje, međutim, “Plima” se pojavila tek 1972. godine na maksi singu pod etiketom Jugotona, zajedno s pjesmama “Povratak Jacka Trbosjeka i ostalog zla” te “Ugasila je pamen”.
Kao autor stihova za “Plimu” jedno vrijeme se navodio Davorin Popović, jer je tako bilo napisano u “košuljici” snimke. Tekst je, međutim, za vrijeme samog snimanja napisao Kornelije Bato Kovač, raniji klavijaturista Indexa, koji se igrom slučaja zadesio u studiju kada je grupa počela snimati instrumentalnu matricu i njemu otkrili da još nemaju tekst. Melodija ga je asocirala na snagu plime i stihove je napisao u nepunih sat vremena. Malo je, također, poznato da psihodelični vrišteći glas u uvodu “Plime” pripada – Fadilu Redžiću.
Pedeset godina je prošlo i od jednog vrlo zanimljivog diskografskog izdanja, uzgred i tek drugog rock albuma u tadašnjoj Jugoslaviji: na katolički Uskrs, 6. 4. 1969. godine, objavljen je album “To nije tajna” VIS-a Žeteoci. Grupa je osnovana 1965. i djelovala je u formaciji standardnoj za rock and roll sastave tog vremena: dvojica gitarista (Mijo Bergovec i Valent Bogadi), basist (Mato Dukić) i bubnjar (Mijo Gabrić), a u nekim su prilikama koristili i klavijature (Bergovec). Svi su oni bili studenti Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, a njihove pjesme – iako stilski određene pop i rock izrazom – tematski spadaju u žanr duhovne šansone.
LP ploču je objavio Glas koncila, hrvatski katolički časopis, i distribuirana je isključivo u crkvama. Dakle, u tom smislu ne možemo govoriti o standardnom izdanju u ovdašnjoj rock diskografiji, ali je ono zanimljivo zbog dvije činjenice: riječ o prvom ovdašnjem albumu duhovne muzike i u širem kontekstu o tek drugoj “rokerskoj” LP ploči na prostorima nekadašnje Jugoslavije, koja je uslijedila nepuna četiri mjeseca poslije znamenitog albuma “Naši dani” Grupe.
U opusu Arsena Dedića nemoguće je izdvojiti najznačajniju pjesmu, ali jedna se izdvaja zbog ‘sitnog detalja’. Iako je Arsen u godinama prije nje objavio niz zapaženih brojeva, koji će biti ubrojani u vrhunac njegovog kantautorskog opusa, kao što su “Okus soli”, “Moderato cantabile”, “Čovjek kao ja” i “Pjevam da mi prođe vrijeme”, pjesma koju je Jugoton na singlu objavio u proljeće 1969. godine dobila je poseban značaj – bila je prvi izrazito veliki hit s kojim Arsen dospijeva u sve radijske programe diljem zemlje. Njen naziv je “Sve što znaš o meni”.
Veliku 50. obljetnicu ove godine slavi i Krunoslav Kićo Slabinac.
Većini poznat kao zvijezda šlageristike, Kićo je, zapravo, jedan od rock and roll pionira ovih prostora. U Osijeku je 1961. osnovao sastav Tornado, koji mijenja ime u Kon-Tiki, pa u Dinamiti (kroz čiju postavu su prošli i poznati bubnjari i Ratko Divjak, pjevač Dado Topić, gitarista Josip Boček), a naziv im je bio vrlo opravdan, jer su se pročuli po žestokim live izvedbama rock and roll standarda.
Nakon što Slabinac ode na odsluženje vojnog roka, 1967. godine, u Dinamite dolazi pjevač Dado Topić, a poslije povratka iz vojske bivši pjevač odlučuje preseliti u Zagreb u namjeri da počne solo karijeru. I Jugoton mu, u ljeto 1969. godine, objavljuje singlicu s pjesmom koju je on napisao još u vrijeme Dinamita (pa više zvuči kao beat, nego šlager), ali je bend nije htio snimiti. Ta pjesma nije odmah bila hit, pa se u početku bilježila samo kao njegov solo prvijenac, ali vremenom će postati jedan od zaštitnih znakova njegove karijere. Naziv joj je ”Plavuša”.
Još jedna zlatna 50-godišnjica vezana je za Indexe, a kalendarski pripada kraju godine.
U studiju Radio Sarajeva 11. 10. 1969. godine započeli su snimanje čuvene rock poeme “Negdje na kraju u zatišju”. Na stihove Želimira Altarca Čička, muziku je komponirao gitarista Slobodan Bodo Kovačević – i kreirao prvu psihodeličnu rock poemu u domaćem rocku i prvu numeru na ovim prostorima koja je probila magičnu granicu od deset minuta – s trajanjem od 11:38. Uz one u ”Plimi”, nove gitarske solaže Bode Kovačevića smatraju se još jednim vrhuncem domaćeg rock izraza.
Po uzoru na “Zatišje”, veliki broj bendova tog vremena okušao se u iznad-deset-minutnim temama i neke od njih, jednako tako, spadaju u klasike rocka na ovim prostorima, poput “Put na istok” Korni grupe (1972.), “Za koji život treba da se rodim” grupe Time (1972.) ili “Kad bi’ bio bijelo dugme” Bijelog dugmeta (1974.).
U diskografskom smislu “Negdje na kraju u zatišju” je prošla gore nego ”Plima”. U vrijeme objavljivanja emitirana je isključivo u radijskim programima i prvi put na ploči pojavila se tek 1986. na četverostrukoj kompilaciji izdavačke kuće Diskoton.
Korni grupa ove godine slavi svoj 50. rođendan i, premda nije zakazan s tim motivom, koncert koji će izvesti 31. januara 2019. u beogradskom Sava centru, što im je prvo pojavljivanje poslije više od tri decenije, može, eto, imati i taj svečarski trenutak.
Dakle, nakon što je napustio sarajevske Indexe i preselio za Beograd, Kornelije Kovač je osnivao Korni grupi i 6. 11. 1969. prvi put su se predstavili publici na svom samostalnom koncertu u beogradskom Domu sindikata. U postavi su, pored Kornelija na klavijaturama, bili gitarista Velibor Borko Kacl, basista Bojan Hreljac, bubnjar Vladimir Furduj Furda i pjevač Dalibor Brun, koji je u Korni grupu došao iz riječkih Uragana.
U povodu obilježavanja Dana Republike, 29. 11. 1969. godine, otvorena je Skenderija, prva velika sportska i koncertna dvorana u BiH, a vrpcu je presjekao prvi čovjek države – Josip Broz Tito.
Bio je to tada tek treći takav prostor u Jugoslaviji. Ljubljanska Hala Tivoli je otvorena 1965. godine, a beogradska Hala sportova ’68., ali je kapacitet ovih dvorana manji za 3.000, odnosno 2.000 sjedećih mjesta od Skenderije. Sarajevska dvorana, nazvana po kvartu u kojem se nalazi, ubrzo je postala mjesto održavanja brojnih velikih koncerata i festivala, a prvi je bio Vaš šlager sezone ’70, koji se preselio iz puno manjeg prostora dvorane Đuro Đaković (od 1992. Bosanski kulturni centar).
Neposredno uz Skenderiju izgrađena je i dodatna manja dvorana, kapaciteta oko 2.000 mjesta, isključivo namijenjena za koncerte. Nazvana je Dom mladih i postala je kultni prostor u kojem su počinjali i afirmaciju stjecali svi sarajevski sastavi te, također, gostovali najvažniji izvođači iz cijele zemlje.
U idućim nastavcima: značajni 40/30/20 godišnji jubileji u 2019.
Bravo!
Sve je ovo veličanstvena istorija vremena za koje se sad govori kako tad baš ništa nije valjalo. Proteći će nemjerljivo mnogo vode Miljackom i svim našim rijekama i morima do neke nove “Modre rijeke”, “Plime” … Sad smo, ustvari, “negdje na kraju u zatišju”, a vala bi nam baš dobro došao neki “Zvižduk u osam”…da razbudi pop,rok i uopšte dobro stvaralaštvo na bh muzičkoj sceni. Uvijek smo bili ispred drugih. Bilo, pa se sad samo spominje. I za to spominjanje, hvala.