Otprilike u isto vrijeme pojavljuju se debitantski albumi iz tri ženske radionice, jedne u Rijeci i dvije u Zagrebu, a vezuje ih to što nije riječ o početnicama, već imaju zanimljive korijene u ranijim i drugim kolektivima.
Ti, ja i moja mama duhoviti je naziv indie pop benda iz Zagreba, kojeg čini četiri žene – Martina Zvonić (pjevačica), Ana Opalić (klavijature, druga gitara, prateći vokal), Sandra Sobočanec (električna gitara), Helena Ernoić (bas) – i jedan udarač, bubnjar i perkusionista Berko Muratović.
Riječ je o bendu čije su članice nekada bile u sastavu U pol’ 9 kod Sabe, pa su 2015. godine, izašavši iz te muzički vedrije ekipe, formirale novu sa mračnim i močvarnim raspoloženjem iz kojeg je proistekao stil koji su same nazvale “dark swamp pop”.
Debitirali su početkom 2017. singlom/videospotom “Jako sam mala”, koju je bio uvod u prvi EP naslovljen “Gurni me u valove”.
Njihov album prvijenac “Teška kao dno” pod etiketom Aquarius Recordsa donosi deset novih pjesama snažne atmosfere sa egzistencijalističkim tekstovima koji propituju prolaznost, rastanak, osjećaj besmisla pa na kraju i strah od smrti. Ovo je na trenutke težak introspektivan album, kako i sam naziv sugerira.
Muziku potpisuju Ana Opalić i Sandra Sobočanec i taj ženski autorski dvojac značajna je specifičnost benda: ove žene ne romantiziraju ljubav nego se bave tim pitanjima iskreno i žestoko.
Voljeti te znači igrati na sve ili ništa… voljeti znači sjebati se…
Riječka pop pjevačica Nikolina Tomljanović ima svoje muzičke korijene u jednoj od najpopularnijih riječkih pop grupa, ženskom kvartetu E.N.I., koji uz nju čine Elena Tomeček Zdjelar, Iva Močibob i Ivona Maričić.
Ova najdugovječnija all-girl grupa u Hrvatskoj ima više od 20 godina uspješne karijere, u kojoj se njene članice povremeno upuštaju u solo vode, najavljujući, pak, i svoj novi bendovski album.
Vlastitu solo epizodu Nikolina Tomljanović je počela unazad nekoliko godina, potaknuta – kako otkriva – inicijativom Nene Belana i Vedrana Križana ”Ti trebaš snimiti country album”. Tako je počela objavljivati niz singlova, i posljednjim ”Daleko” zaokružila je cjelinu za svoj prvi samostalni album simbolično nazvan ”Put po mom”.
Čini ga 11 pjesama, među kojima su neke bile uspješne na HR Top40 listi – dueti sa Sandrom Bastijančićem ‘Bit će sve u redu‘ i ‘Sentimentalna‘ te ‘Neponovljivo‘ – a aranžmane je uradila respektabilna ekipa Neno Belan, Vedran Križan, Robert Funčić, Matej Zec, Darko Terlević i Nikša Bratoš, u produkciji Belana i Zeca, koji su slijedili prvotnu ideju Nikolininog pop-country pravca.
Senzualna u pjevanju i na sceni, Nikolina je kao solistica privukla pažnju i smatra se velikim osvježenjem na pop sceni.
Antonia Matković Šerić, odnosno Tonka, već neko vrijeme se najavljuje kao jedna od najinovativnijih pojava na novoj pop sceni, čije pjesme kombinirane u neo r’n’b, neo soul i elektro pop stilovima čine uzbudljivu epizodu i izvođačkog i produkcijskog rezultata sasvim bliskog svjetskim dometima.
Tonka, kao i u prethodne dvije priče, ima svoju prethodnu priču kao glavni vokal popularnog benda Pavel, čiji je lider njezin suprug Aljoša Šerić.
Poslije prve pjesme ”Bolji smo” koju je napisao za njen planirani solo album, svaka naredna – ”Pozitivizam”, ”Vedro”, ”Jedno jutro” i ”Netko se događa” – od kritike i publike su dožiivljene kao inovacija u popu, ali ne samo zbog melodijskih, tekstualnih, aranžerskih i produkcijskih sadržaja, već prvenstveno zbog posebne atmosfere cijelog albuma ”Važne stvari”, koji se napokon pojavio.
”Ovaj album predstavlja mene, moj senzibilitet, osobno i intimno. Aljoša je napisao sve ono što sam htjela pjevati i o čemu sam htjela pjevati. Stilski je pogodio moje afinitete i senzibilitet. Glazba koju sam snimila slika je onoga što slušam u slobodno vrijeme, a sve sam pjesme otpjevala s posebnim guštomi lakoćom” – kaže Tonka.
Važnu ulogu u projektu imao je Srđan Sekulović Skansi, koji je sa Aljošom radio aranžmane i produkciju albuma koji ozbiljno konkurira za najbolji pop album godine u Hrvatskoj.
