Iako su iste večeri, 9. 11., u Beogradu nastupali Bilja Krstić i Bistrik u Kombank dvorani, Peter Murphy iz Bauhausa u Hangaru i Vampiri u Božidarcu, Galija je napunila veliku sala Sava centra na koncertu kojim je predstavila novi album ”U raju iznad oblaka”.
Kako i ne bi, kada uspješna karijera traje već četiri decenije sa ogromnim brojem hitova, uz koji su mnogi odrastali i zaljubljivali se.
Prvi dio koncerta bio je akustični i prve dvije pjesme bile su naslovni broj albuma,’’U raju iznad oblaka’’, te najstariji singl “Nešto me goni”. Uživala je publika iako je to više ličilo na jednu udobnu kućno zabavu, ali kada su krenuli hitovi u žestokom električnom izdanju, hiljada ljudi je ustalo, i prava žurka je mogla da počne!
Fascinantno je bilo vidjeti Nešu Galiju kako i poslije 40 godina u potpunosti uživa u muzici koju stvara i dijeli sa svojim vjernim obožavaocima, kako je vedar, raspoložen, vrlo komunikativan i duhovit (“Nemojte mnogo da dobacujete iz publike, da mi ne dekoncentrišete gitaru”).
Nizala je Galija hitove i u prvom accoustic dijelu (“Na tvojim usnama”, “Čujem te lepo kako dišeš”, “Kad me pogledaš”), a onda kasnije postala nezaustavljiva u beskonačnoj seriji popularnih pjesama koje su svi horski pjevali u ogromnom Sava centru.
Eksplozija se ni u jednom trenutku nije smirivala u moćnoj hemiji benda i publike, koji su se nadjačavali ko će glasnije da pjeva sve te hitove i omiljene refrene – “Noć”, “Da me nisi”, “Sloboda”, “Pismo”, “Možda sam lud”, “Dodirni me” i posebno – “Digni ruku”, “Stare trube”, kao i “Skadarska”.
Koncert, naravno, nije završio zadnjom pjesmom iz set-liste, jer u njoj nisu bili brojni klasici, a publika ih je dobila poslije skandiranja da se bend vrati na bis, i to kakav: “Da li si spavala”, “Burna pijana noć”, i za samu emotivnu završnicu – rock himna, balada “Još uvek sanjam”.
Odsanjala je svoje snove s Galijom beogradska publika u dvosatnom koncertu, tokom kojeg je Neša uvjerljivo demonstrirao i dalje odličan glas i energiju koja puca, a bend pokazao svoju već standardnu iznimnu uigranost. Bio je to koncert kojeg je vrijedilo gledati i slušati.
Ivan Makragić
