Svakodnevnicu sarajevske ulice Ferhadija danas je razbudio Zijah A. Sokolović, slaveći polustoljetno prisustvo na pozorišnim daskama koje mu život znače.
Kao na plakatu za kultnu predstavu “Glumac… je glumac… je glumac” – okovan drvenom daskom, u bijeloj lanenoj košulji i hlačama, bos – zakoračio je iz Jelićeve ulice (gdje se nekad nalazilo Pionirsko pozorište, a sada Centar za kulturu i mlade), uz zvuke bubnjeva uzvikujući:
– Ja sam prognan, ja sam osuđen na izgnanstvo.
Krenuo je Ferhadijom gdje se slila rijeka Sarajlija, kako bi ga slijedila i bodrila u njegovom naumu da podijeli sve ono šta mu znači profesija i njegova daska.
Dostojanstveno noseći glumački okov, plešući, uzvikujući dijelove iz legendarne monodrame, zastajao je na mjestima gdje su svoje živote ostavile brojne Sarajlije, u Ferhadiji između brojeva 5 i 12, u redu za hljeb, naklonio se sarajevskoj ruži na asfaltu i poljubio je. I pred Vječnom vatrom poklonio se svim žrtvama Drugog svjetskog rata rodnog grada. Pred Kamernim, odakle je krenuo 1968, uzviknuo je – živjelo pozorište.
Pred Markalama su ga zasipali vodom i crvenom bojom, koja je dočaravala krv, posipali cvijećem. Hor “Ivo Lola Ribar” otpjevao je “Odu radosti”.
– Ako neko želi da bude glumac, izađite, nastupite… naš teatar zapošljava svakog i svakog stavlja na njegovo mjesto, uzvikivao je Sokolović, dodajući:
– Jadan onaj koji nije povjerovao. Cirkus je najstarija forma pozorišta… Zamislite da ste snili. Vi ste žrtve varke bili. Ne budite loše volje drugi put će biti bolje. Jooooj pozorište!
Među brojnim Sarajlijama koji su slijedili Sokolovića u stopu bio je glumac Dragan Jovičić, muzičar i producent Ismet Nuno Arnautalić, Slaviša Mašić iz Ateljea Figure, reditelj Nedžad Begović, grafički dizajner Branko Bačanović, slikar Irfan Hozo…
– Došao sam da podržim druga, našeg genija, čovjeka s kojim sam pravio seriju Pričice za laku noć. Tada sam prvi put ušao u prostore televizije. Poslije smo snimali igrani film “Jasmina”, bio je glavni, jedan jedini. Pridružujem se proslavi njegovog jubileja, veselim se što sam mali dio toga, – rekao je reditelj Nedžad Begović, dodajući – S druge strane to je jedna od najtežih profesija na svijetu. S treće strane – paklena profesija. Način na koji je Zike pravio sam svoje prostore, vjerovatno je najteži mogući način. Takvi su rijetki. Sam je svoj majstor. Sam je s svojim talentom, sa svojim paklom koji nosi u sebi i mora da iznjedri iz sebe. Blizak sam ovoj profesiji i znam kolika je ljudska nevolja i prokletstvo.
Zijah Sokolović iza sebe ima 147 glumačkih uloga na teatarskim daskama, 76 nagrada, 28 uloga u TV serijama i 56 filmova i TV drama. Autor je, kreator i reditelj brojnih monodrama. Bio je mali Hari u “Čiča Tominoj kolibi“, u Pionirskom pozorištu Sarajevo, 29. novembra 1959, a prvu glumačku pozorišnu premijeru imao je 8. novembra 1968, na sceni Malog pozorišta, današnjeg Kamernog teatra 55, u komadu Miodraga Žalice “Pas koji pjeva“.
Izvor: Oslobođenje, Mirela Sekulić
Video: AktuelNO1 i Radio Slobodna Evropa
Foto galerija: Dženan Kriještorac, Radiosarajevo.ba
