Svjetski fenomen: beogradski bend sa 36 godina staža najavljuje prvi album!

U svijetu je zabilježeno puno primjera izrazito duge pauze između dva albuma, ali nismo uspjeli pronaći ni jedan da se debitantski album pojavljuje toliko dugo poslije formiranja benda kao što je slučaj sa beogradskim White Rabbit Bandom.

Ne računajući neke globalno manje poznate izvođače, najdužu pauzu između dva studijska albuma imao je Chuck Berry, čak 37 godina i 10 mjeseci između izdanja ‘’Rockit’’ (1979.) I ‘’Chuck’’ (2017.).

Zanimljio je da su veliku ‘lijenost’ iskazali i članovi Pink Floyda, Roger Waters – skoro 25 godina između ‘’Amused to Death’’ (1992.) i ‘’Is This the Life We Really Want?’’ (2017.), te David Gilmour – 22 godine od ‘’About Face’’ (1984.) i ‘’On an Island’’ (2006.), a jednako tako i sam Pink Floyd, koji je ’94. izdao ‘’The Division Bell’’ i 20 kasnije ‘’The Endless River’’.

U nas je ogromnu pauzu između dva studijska izdanja imala Teška industrija, koja je ‘’Zasviraj i za pojas zadjeni’’ objavila 1978. godine, a poslije 29 godina naredni, ‘’Kantina’’.

Priča, pak, o beogradskom post-punk-industrial-psycho-metal sastavu White Rabbit Band svjetski je jedinstvena.

Čak i bolji poznavatelji rocka u bivšoj državi vjerovatno su iz vida izgubili art rock grupu Igra Staklenih Perli, koja je u Beogradu rođena 1976. godine i čiji su članovi, inspirirani ranim Pink Floydom i njemačkim kraut rockom, započeli svoju eksperimental/psihodeličnu priču, a prva dva bendovska albuma ‘’Igra Staklenih Perli’’ i ‘’Vrt svetlosti’’ bili su biseri artističkog rocka.

Basista te grupe, Draško Drak Nikodijević, bio je većinski autor pjesama i kada je bend 1982. prestao s radom, on je formirao novi, White Rabbit Band.

Cijelo to minulo vrijeme, čak 36 godina, Drak je vodio svoj sastav, s kraćim ili dužim pauzama i uprkos nebrojenim turbulencijama u postavi – nikada nisu objavili niti jedno službeno izdanje.

Uz novu postavu, White Rabbit Band 4. 10. čini čudo: objavljuju video broj ‘’The Rain’’ i, po Drakovoj najavi, on je uvod u album radnog naziva “Ek-a-tattwa“, koji  će biti objavljen tokom proljeća 2019.

Osnova melodije i dalje ima stare kraut rock korijene, formirana je na zvuku bubnja i dominantnog basa, s asocijacijom na kultni njemački Can, a tematski The Rain je ‘’molitva za kišu, ne samo u fizičkom smislu, nego i kišu koja će otopiti ovu napetost u stanje ugodne opuštenosti’’, kako to opisuje autor.

Pjesma i cijeli najavljeni album snimljen je u kruševačkom studiju ‘Sonic Ant’, a za snimanje, produkciju i bubnjeve bio je zadužen Zlatko Petković (ZAA), koji je i glavni autor video spota.

Itekako će biti zanimljivo čuti nastavak, ne samo zbog neobične priče o diskografskom debiju poslije toliko godina, nego i zbog očekivanja reakcije današnje publike na jedan muzički vremeplov bez presedana na našoj sceni.