U show bizu je, zapravo, sasvim svejedno kako se bend zove. Muzika je ta koja proslavi i besmisleno ”kotrljajuće kamenje” ili najobičnije ”bube”, svakodnevno ”bijelo dugme” ili arhaični ”parni valjak”.
Ipak, neki se bendovi odluče da budu izrazito maštoviti, duhoviti, originalni i totalno ludi u smišljanju svog naziva, što – kako smo rekli – nužno ne vodi do slave.
U malom izboru bavimo se, za početak, domaćim ‘otkačenjacima’ i započinjemo s pravim šampionom, koji u paketu sa neobičnim imenom grupe već četrdesetak godina smišlja apsolutno najotkačenije nazive svojih albuma, vjerovatno i u svjetskoj konkurenciji.
Gori Ussi Winnetou
Lider ove pulske grupe, veteran ovdašnje avangarde u rocku, basista, pjevač i autor Franci Blašković, nikada nije razjasnio ime benda. U jednoj varijanti ono znači ”podigni gore svoje uši, Winnetou”, u smislu nemoj se pokunjiti, a u drugoj – Francijeva rakija grapa, koju on sam radi i nutka svim prijateljima, toliko je žestoka da od nje ‘izgore uši’.
Muzička karijera ovog danas 71-godišnjaka počela je sredinom 1970-ih u grupi jednako neobičnog naziva, Arinka i Tingl Tangl, u kojoj je, zajedno sa suprogom Arinkom Šegando, muzičkim parodijama razbijao festivalske klišeje i općenito kič pojave.
Gori Ussi Winetou je formirao 1986. godine, kao neformalnu grupu, u kojoj je sve ove godine samo on bio stalni član, no važno je spomenuti da su svi muzičari, koji su snimali i nastupali s bendom, redom bili izvrsni instrumentalisti, famozni koje god forme su se dohvatili, od ritam i bluesa, rocka, funka do jazzy zvuka.
Franci je odbijao biti mainstream u bilo kojem smislu, pa za njega još uvijek znaju tek malobrojniji poklonici rocka, unatoč činjenici da je snimio stotinjak albuma, najčešće u skromnom tiražu od deset ili pedeset samizdat primjeraka koji su prodavani na klupskim nastupima, uglavnom po Istri.
I u većini slučajeva – luđi od naziva njegovog benda nazivi su albuma.
Konkurencija je velika, ali je dovoljno navesti nekoliko: ”Istra ti materina: Mladi kreten i stare pizde” (1995.), ”U tunelu usred mraka… zvizdi pizda petokraka” (2001.), ”Budi se Istok i Zapad, ‘ajde Ljubavi pokaži Pičku, budi se Sjever i Jug… uf, uf” (2005.), ”Ipak je bolje travu pušiti nego Gori Ussi slušati” (2005.), ”Idem platiti neke račune, usput ću napraviti Novu Ploču, ha, ha, ha, eli 2+2=4 … ma nemoj!” (2005.), ”Jebo te horoskop” (2006.)…
Treba li spomenuti da ni nazive ovih albuma nikada niko u elektronskim medijima nije pročitao u eter, a da ne govorimo o puštanju u program ‘ludih’ pjesama ”Moj te juri po Premanturi”, ”Četiri godišnja sranja”, ”Partijska ćelija drka dok Franci spava”, ”Puši moral, puši – puši Gori Ussi”…?
Za kraj ove priče ostavili smo jednu zanimljivu usporedbu.
Američki experimental-rock muzičar Frank Vincent Zappa je do svoje smrti u 53. godini, u decembru 1993., objavio 62 studijska i koncertna albuma. Dodamo li da je u narednim godinama objavljeno još stotinjak posthumnih albuma, kompilacija i tribute albuma, Zappina diskografija je nedostižna.
No, Francijeva je isto tako fascinantna. Ni on sam ne može biti siguran u precizan broj albuma. Neki uporni istraživači su pobrojali 59 izdanja do formalnog gašenja benda Gori Ussi, a sam Franci je, nastavljajući snimati pod svojim imenom, objavio da je album iz 2016. godine njegova – jubilarna 88. ploča! Naziv je ”88 ruža za druga Tita … eli je reka drug Miro Ploj – Franci, ti imaš više ploča nego fanova”.
