Veliki biznis najčešće prate i velike tajne, a tek poneka od njih dospije u javnost, od skandala sa pop grupom Milli Vanilli prije 28 godina, do najnovijeg sa posthumnim pjesmama Michaela Jacksona za koje se tvrdi ih je pjevao drugi izvođač.
Jedna od prvih obmana zabilježena je 1973. godine, kada su tridesetak američkih radio stanica, 11. novembra, uživo prenosile koncert tada vrlo popularne engleske glam-rock grupe Mott The Hoople, da bi se ispostavilo kako su oni program snimili u studiju i dodali žamor i aplauze imaginarne publike.
Nešto slično dogodilo se krajem ljeta 1977. i kod nas. Bijelo dugme je kod beogradske Hajdučke česme priredilo spektakularni koncert kao oproštaj od publike pred Bregovićev odlazak na odsluženje vojnog roka i procjenjuje se da je na tom besplatnom događaju bilo između 70.000 i 100.000 ljudi.
Koncert je sniman za prvi live album Bijelog dugmeta, ali je ustanovljeno da snimak nije tehnički dobar, pa je bend u sarajevskoj dvorani “Đuro Đaković” (danas BKC), 25. 10. iste godine odradio još jedan nastup, čiji su snimci korišteni na LP ploči ”Koncert kod hajdučke česme”. Istini za volju, to jeste live izdanje, samo lokacijski nije autentično (osim nasnimljene originalne reakcije publike sa beogradske lokacije).
No, prva planetarna senzacija u vezi sa obmanom zabilježena je 12. 11. 1990. godine, kada je Frank Farian, producent dance/r&b/hip hop grupe Milli Vanilli, na konferenciji za novinare objavio da vokalni dvojac nije pjevao ni u jednoj svojoj pjesmi na dva prva albuma. Skandal je uvećala činjenica da su samo devet mjeseci ranije dobili Grammy kao ‘najbolji novi artisti’. Kao rezultat pritiska medija, Milli Vanilli je vratio trofej, a moguća posljedica skandala (i tridesetak raznih tužbi koje su uslijedile) bio je tragični kraj jednog od pjevača, Roba Pilatusa, koji se odao drogi i kriminalu, te je od predoziranja preminuo 2. 4. 1998.
Kada je Michael Jackson premijerno uživo prikazao svoj budući zaštitni znak, Moonwalk-dance, te kada je Whitney Houston pjevala nacionalnu himu na jubilarnom 25. finalu američkog Super Bowla, 1991. godine, oba performansa su bila toliko spektakularna, da ogromna većina publike nije ni shvatila da izvedbe nisu bile ‘live’. Tek kasnije se to vidjelo da sinhronizacija usana sa zvukom nije savršena, ali većinu više nije bilo briga i obmana nije postala skandal.
No, navodna obmana u vezi sa prvim posthumnim albumom Michaela Jacksona nema konačni, nedvojbeni epilog.
Pod nazivom ”Michael”, objavio ga je Sony Music krajem 2010., osamnaest mjeseci poslije smrti planetarne zvijezde i vrlo brzo su se pojavile sumnje da u tri pjesme, “Breaking News“, “Keep Your Head Up” i “Monster (feat 50 Cent)” – ne pjeva Jackson.
Iako je Sony objavio da, na osnovu izjava brojnih muzičara, inženjera i muzikologa, ”potpuno vjeruje” kako su u pjesmama Jacksonovi vokali, sumnju je dodatno rasplamsala objava koju je u januaru 2011. na svojoj Facebook stranici postavio Jason Malachi, italijansko-američki R&B pjevač. Naveo je da je on bio vokalista za spomenute pesme, nazvavši to svojim “priznanjem” i bez obzira što je objava ubrzo nestala, a Malachi na MySpace profilu napisao da mu je Facebook i oficijelni website bio hakiran, sumnja nije nestala.
Slijedom toga, ”u ime grupe fanova” podnesena je tužba protiv izdavača Sony Music zbog obmanjivama publike.
Mnoga su ročišta održana, a prije dva dana, 23. avgusta, tužitelji su objavili da je Sony priznao na sudu da vokal na tri pjesme iz tzv. “Cascio slučaja” nije izvodio Michael Jackson, već ih je nakon njegove msrti snimio Malachi.
Međutim, već sljedećeg dana je Zia Modabber iz advokatske kuće kompanije Sony Music, demantirala ovu tvrdnju, navodeći da “niko nije priznao da Michael Jackson nije pjevao na pjesmama”
Trakavica se nastavlja. Preveliki je novac u igri da bi tako brzo završila.
