Prvi impuls na objavu da je Nele Karajlić snimio obradu jedne od pjesama koja je obilježila Zabranjeno pušenje i novi primitivizam bila je ‘O, ne, zaboga!’, a uz prve taktove njenog preslušavanja, sa ‘doktorovim’ nemuštim repanjem, rodila se dodatna sumnja u potpuni masakr broja koji je imao smisla u nekom vremenu i tamo ga treba ostaviti.
Svemu je još više doprinijelo pojašnjenje da s ”Nedjelja kad je otiš’o Hase 2” počinje samostalna karijera Dr. Neleta Karajlića. Zar će je otvoriti sa reciklažom 33 godine stare pjesme?
Sumnja ima i drugu stranu, kojoj treba dati priliku, pa slušanje nije završilo s trenutnim ‘stop’.
Na stranu što su Nele i rap nespojivi, potpuno novi versi o nedjelji kad je otiš’o Hase pružili su sva moguća opravdanja da pjesma dobije nastavak (jer nije obrada), nastavak kakav za ovo vrijeme jedino ima smisla. A odlično su ga kreirali Karajlić kao autor muzike i (pogotovo) teksta, te aranžer i producent Voja Aralica. Tumačiti šta je pisac htio da kaže je nepotrebno, britke stihove treba poslušati.
Novi, solistički početak bivšeg pjevača originalnog Zabranjenog pušenja sad dobija svoj simbolički smisao. Hoće li Karajlić imati snage da se oslobodi (muzičkog) duha iz prošlosti i da mu upravo ”Hase 2” bude ta simbolična granična crta, to će pokazati naredna pjesma.
Poslijeratna beogradska varijanta sarajevskog benda već poslije prvog blijedog samokopirajućeg albuma ”Ja nisam odavle” (1997.) brzo je preimenovana u No Smoking Orchestra i pretvorena u raskošniji oblik tezgarenja. Neke Karajlićeve izjave ovih dana i mjeseci sugeriraju da se uželio pravog rocka i koncertnog ludila od nekada. Čekamo nastavak.
Dobar je… Mozda je (na)dosao tobe…