Dražen Vrdoljak. Čovjek čije se ime izgovaralo s velikim poštovanjem, jedan od novinara koji je pisao i radijski se izražavao samo po diktatu svog srca.
Ona zapisana njegova radna biografija kaže: zajedno s Darkom Glavanom stvarao je medijski prostor za ranije nepoznati novinarski žanr ‘rock kritika’, prevodio je svjetske jazz i rock enciklopedije, napisao (opet s Glavanom) prvu ozbiljnu knjigu o Bijelom dugmetu (”Ništa mudro”, 1981.), zaslužan je za lansiranje nekih ključnih bendova (Buldožer, Film), vodio je brojne klupske programe (Kulušić), popularizirao country i pokrenuo Plavu travu zaborava, kao urednik kreirao je desetine tematskih i antologijskih albuma, jedan je od pokretača hrvatske diskografske nagrade Porin (i njen dobitnik za posebni doprinos diskografskoj industriji (2004.)…
Ono što teško može ispisati bilo koja biografija jeste njegova strast.
Ona ga je vodila u najrazličitije muzičke žanrove, ona mu je bila vodilja, posebno kao autoru brojnih radijskih projekata, da se u ranim vremenima razvoja rocka na ovim prostorima istakne kao jedan od najvećih boraca za intenzivniji ulazak inozemne muzike u medije, a, eto, sa jednakom posvećenošću da puno kasnije pepozna i favoriza energiju ovdašnjeg novog vala u rocku.
Dražen Vrdoljak je, kao veliki znalac muzike, bio uzor i učitelj mnogim mladim novinarima koji su, njime inspirirani, ulazili u medijski muzički svijet.
Dražen u tom istom svijetu nije ni muzičare ni kolege dijelio na ‘velike i slavne’ i ‘male i lokalnog značaja’. Odmjeren i nenametljiv, prepoznavao ih je samo po jednakoj posvećenosti muzici, kakvu je sam imao.
Preminuo je 9. 05. 2008. u svojoj 57. godini, nakon duge i teške bolesti. I ostavio u naslijeđe nama, njegovim kolegama, pravilo da pisanje ili govorenje o muzici, baš kao i njeno stvaranje, nije samo posao.
