Poremećaji spavanja u posljednje vrijeme izrazito su učestali, a ti poremećaji, po mišljenju stručnjaka, često su neprepoznati, nedijagnosticirani i neliječeni.
Neki od njih ne zahtijevaju liječenje, no neki ugrožavaju život, a zanemaruju se, iako se mogu povezati s najšire prisutnim zdravstvenim problemima današnjice, poput kardiovaskularnih bolesti, srčanog i moždanog udara, šećerne bolesti, stresa i drugih.
“Poremećaj koji danas najčešće zovemo apneja tokom spavanja ili prestanak disanja u snu je poremećaj koji je toliko prisutan, a tako neprepoznat i neliječen da je to jednostavno neodrživo stanje u odnosu na svjetske informacije koje su nam svima dostupne”, kaže prof. dr. Zoran Đogaš, profesor neuroznanosti i jedan od predavača na radionicama Medicina spavanja.
“Poremećaji spavanja vrlo često dovode do hipertenzije koju mi doktori pametno zovemo esencijalna (drugim riječima, ne znamo uzrok), a veliki broj pacijenata koji imaju prekide disanja tokom spavanja, koji imaju još uvijek normalnu razinu glukoze u krvi, imaju stanje koje nazivamo preddijabetes. To znači da će sigurno ako ostanu neprepoznati, neliječeni i nezbrinuti za koju godinu ili ranije završiti sa šećernom bolešću”, naglašava profesor Đogaš i nastavlja “Po svjetskoj klasifikaciji ima više od osamdeset poremećaja spavanja, od čega su neki iznimno česti kao što je insomnija ili nesanica koja je ovaj čas prisutna u više od deset posto opće populacije, što je iznimno velik broj kada znamo da je šećerna bolest prisutna pet posto”.
Dodao je kako postoji još čitav drugi niz zbivanja u spavanju kao što su parasomnije, mjesečarenje, hodanje u snu, hipersomnija (prekomjerno spavanje) i drugo.
Pojašnjavajući zašto je veliki broj tih poremećaja neprepoznat, kazao je da treba provesti edukaciju na svim razinama da hrkanje može biti obično hrkanje ali može biti i apneja.
“Apneja znači da čovjek hrče između prekida disanja, i to je životno ugrožavajuća bolest, rizik za kardiovaskularne bolesti, šećernu bolest i brojne druge stvari”, tvrdi Đogaš.
“Pacijent bi trebao reći doktoru kako spava i koje probleme ima, ali i doktori bi trebali pitati svoje pacijente kako spavaju i koje probleme imaju i dižući tu razinu edukacije siguran sam da ćemo se onda približiti zapadnim zemljama koje su daleko ispred nas u ovome”, kazao je.
Ovaj ‘ekspert za spavanje’ preporučuje da bi se ljudi trebali držati određenog vremena odlaska na spavanje, te spavati dovoljno, ne ‘otkidati’ od spavanja, što je jedan od najčešćih problema današnjeg života.
Naime, kad spavamo kraće nego što treba pola sata ili sat u jednoj noći i ako to traje duže vrijeme počinjemo imati sve simptome psihijatrijskog bolesnika, razdražljivost, nervozu, problem koncentracije, hroničan umor i drugo.
Istraživanje koje je urađeno u sklopu projekta Medicina spavanja na oko 11 hiljada ljudi u Mostaru i tom dijelu Hercegovine, po riječima prof.dr Zorana Đogaša, pokazalo je da je rizik u muškom spolu za apneju tokom spavanja negdje oko 50 posto u dobi između 40 i 50 godina.
“Žene imaju nešto manji rizik, ali negdje oko 65. do 70. godine i jedni i drugi imaju podjednak rizik da razviju tu bolest, a taj rizik je ogroman, gotovo 70 posto”, naglasio je Đogaš.
Zanimljivo je da su u Mostaru, prije dvije godine, Sveučilišna klinička bolnica i Medinski fakultet pokrtenuli zajednički projekt – Centar za medicinu spavanja.
“Kroz Centar je do sada prošlo preko 2.000 pacijenata koji su imali različitu simptomatologiju u čijoj podlozi je opstruktivna apneja tokom spavanja”, kazala je prodekanica za nauku na Medicinskom fakultetu u Mostaru Katarina Vukojević.
Dodala je da postoji nekoliko stadija bolesti po težini te da se različito liječe.
U našem centru, kaže Vukojević, pacijenti dobijaju sve dijagnostične testove koji procjenjuju te stadije pa se na osnovu toga određuje i terapija.
Izvor: FENA
