Izložbom pod provokativnim nazivom ”Pičkin dim” na kojoj je radove izložilo čak osamdeset umjetnika iz cijele Hrvatske upućen je srednji prst jeftinom pokušaju cenzure umjetnosti i politički motiviranoj smjeni ravnateljice osječkog MLU-a zamaskiranoj pod krinku brige za moral i čudoređe.
Piše: Mirsad Mujkanović Hadžo
Osijek je opet u centru pažnje svekolike hrvatske javnosti, naravno ne po dobrom. Prije par tjedana održana je sjednica Muzejskog vijeća Muzeja likovnih umjetnosti Osijek na kojoj je predloženo razrješenje ravnateljice MLU-a Jasminke Mesarić. Kao glavni razlog za smjenu navodi se fotografija “Pičkin dim” umjetnice Ane Petrović na kojoj je u prvom planu ženska vagina. Fotografija je izložena krajem prošle godine na skupnoj izložbi dvadeset i sedmero autora u Muzeju likovnih umjetnosti posvećenoj deset godina fotografije u Umjetničkoj akademiji.
Izložba je prošla totalno ispod radara, čak ju ni ja nisam ošacovao a ja baš svakakve kulturne gluposti pratim, i kad se činilo da su ju prekrili snjegovi, ruzmarin i šaš, četiri mjeseca kasnije ona se upotrijebila kao glavni razlog za smjenu ravnateljice.
Pojašnjenje Muzejskog vijeća je stvarno za anale gluposti u Hrvatskoj jer, pazite ovo, vijeću smeta što je predmetna izložba postavljena u vrijeme Adventa, kao i to što su pojedini izložbeni radovi vrlo provokativni, te da bi kao takvi mogli povrijediti nečije osjećaje i uznemiriti posjetitelje.
Navodno je upućen niz primjedbi i kritika uznemirenih građana u svezi pojedinih radova prezentiranih na toj izložbi, ali Vijeće tu tvrdnju o nizu primjedbi i kritika uznemirenih građana nije potkrijepilo baš niti jednim dokazom, ne računajući postove na FB profilu jednog osječkog ridikula i nazovi arhitekta koji i inače ima MLU na zubu zbog nekih svojih razloga.
A tko čini to famozno Muzejsko vijeće? El prezidente mu je odvjetnik Matej Balaž, tu su zatim profesorica na osječkom Odjelu za medijsku kulturu Gordana Lesinger, bivši direktor đakovačke komunalne tvrtke Univerzal (?!) Mile Kaselj, te djelatnici Muzeja Borivoje Eklemović i Valentina Radoš.
Dakle, troje ljudi koji s kulturom, a napose muzejskom djelatnošću, nemaju mnogo veze, a Eklemović je manje poznat po svom radu preparatora, a više po aferi kada je prije sad već dosta godina kao županijski predsjednik SDP prešao u Glavašev HDSSB jer su mu ovi navodno sredili posao u MLU. A Lesingerica već ima jedno vijeće za pojasom, predjednica je Kazališnog vijeća HNK, istog onog u kojemu sjedi „istaknuti kulturni djelatnik“, Anto Đapić.
Stvarno probrana ekipa: „fiškal“, „škovacin“, “politbiroovska komesarka zadužena za podjarmljivanje kulturnih institucija” i djelatnik koji je prodao guzicu za uhljebljenje u MLU. I takva braća Dalton su pozvana da prosuđuju kvalitetu i (ne)primjerenost kulturne izložbe? Stvarno, što je sljedeće: da maknu Radošicu iz vijeća i dovedu autolimara Jozu?
A kad je pukla bruka, kad su se kulturne ustanove i pojedinci digli na noge i svi se mediji raspisali o ovome, uslijedio je tragikomičan pokušaj saniranja štete. Izvjesni lik, dožupan, u skladu sa svojim prezimenom (Lagator) i pripadnošću HDZ-u gdje se sklonost laganju podrazumijeva, ubi se od dokazivanja novinarima kako razlog za smjenu nije neprimjerena fotka na izložbi već „financijski propusti“. Koji, nije naveo, već, da farsa bude potpuna, ‘ladno kaže kako će „revizija poslovanja biti provedena u relativno kratkom roku“. Dakle, revizija poslovanja još nije niti provedena ali se već zna da će biti negativna.
Već zamišljam kako stručne službe županije grozničavo prevrću tone financijskih dokumenata tražeći nepravilnosti. I ne sumnjam da će ih naći. Kada organiziraš lov na vještice, ako kopaš dovoljno dugo i temeljito tražeći dlaku u jajetu, da ne kažem pičci, pronaći ćeš sigurno nešto što bi i Adolfa Hitlera prikazalo kao humanista i prosvjetitelja.
A o čemu je zapravo riječ? Pa o politici, zar ste sumnjali? Riječ je o klasičnoj političkoj smjeni jer je jedini pravi grijeh ravnateljice Mesarić taj što nije „na partijskoj liniji“. Naime, MLU je pod nadležnošću Županije, a kako je tamo nakon prošlogodišnjih lokalnih izbora vlast preuzeo HDZ, nova vlast je odlučila „podjarmiti“ sve ustanove kojima upravlja. A zašto se nije sačekalo da ravnateljici istekne mandat pa da je se onda riješe, i otkuda toliki interes zločinačke hdz-ovske organizacije za jednu kulturnu ustanovu kad njihova vlada za kulturu na državnoj razini izdvaja mizerni postotak, među najnižima u Evropi? Mislim da i to ima veze s parama.
Naime, MLU je ušao u projekt dogradnje i obnove svog prostora u sklopu kojega je planirana gradnja Novog paviljona vrijednosti preko 20 milijuna kuna. Izradu projektne dokumentacije platila je EU s 80%, a odatle će doći i novci za gradnju novog paviljona, pa eto oklen interes hdz-ovskih govana za desant na MLU: nećemo valjda dopustiti da tolikim parama upravljaju neki „odnarođeni elementi“ koji nisu na „liniji“ i ne poštuju tekovine bratstva i jedinstva, odnosno privatizacije i pljačke?
Dakle, zaboravite priče o spornoj fotografiji, zaboravite čak i priče o katotalibanskoj bagri koja na mala vrata pokušava voditi kulturnu politiku u provincijskim sredinama kakva je Osijek nažalost postao, iza svega ovoga krije se politički obračun s neistomišljenicom, a zbog para koje će se uskoro početi slijevati. Sama ravnateljica u ovom je kontekstu zapravo i nebitna. Uostalom, i ona je politički igrač i na ovo je mjesto došla milošću tada vladajućeg župana Šišljagića i HDSSB-a, dakle politika ju donijela, politika ju i odnijela.
Iako, moram priznati da je u svom mandatu radila dobre stvari, nastavila je proces otvaranja MLU-a novim vidovima umjetnosti, povećala broj sadržaja poput radionica, stručnih vodstava i predavanja, otvorila MLU djeci i mladima tako da kao redovan posjetitelj događanja u MLU mogu reći da je odradila dobar posao. I sigurno sam kompetentniji za tu tvrdnju od barem pola članova Muzejskog vijeća.
I eto konačno, nakon maratonskog uvodnog konteksta, dolazimo i do razloga održavanja ove izložbe. Umjetnička zajednica u Osijeku ovaj put za divno čudo nije šutjela, reagirala je neuobičajeno oštro i ustala u obranu slobode umjetničkog izražavanja. Osječka umjetnica Tea Jurišić napravila je onaj korak dalje i preko svog Facebook profila najavila, kao reakciju na ove događaje, održavanje izložbe pod nazivom „Pičkin dim“ koja je otvorena večeras u ateljeu u Esseker centru.
Na izložbi je zastupljeno 80 umjetnika raznih umjetničkih praksi sa 100-ak radova na temu vagine. Iako je izložba organizirana na brzinu, u samo tjedan dana, i očekivao se odaziv mahom lokalnih, osječkih umjetnika, ispostavilo se da se odazvao velik broj umjetnika iz cijele Hrvatske, prvenstveno iz Zagreba.
Okupio se tu stvarno zavidan broj posjetitelja s kulturno-umjetničke scene, a među njima je bio i onaj psihopat s početka priče koji je donio neku svoju črčkariju i tražio je da se i ona izloži pa je dobio odjebenicu, tako da oni koji imaju živaca čitati njegov FB profil mogu očekivati nove gnojne traktate na ovu temu…
Bila su tamo i dva drota jer su u muriji sigurno procijenili da je ovo događaj visokog rizika jer je ta kulturna gamad i inače poznata po sklonosti nasilju, a možda su i snimali cijeli događaj pa sad Anušić i njegovi pajaci pregledavaju snimke i traže „sumnjive elemente“…
Otvorenje je popraćeno simboličnim puštanjem dima iz pičke, a Igor Loinjak je održao zanimljiv uvodni govor o provokativnosti i cenzuri umjetnosti kroz povijest. Što se samih radova tiče, vidi se da su neki nastali tek u zadnjih par dana pa je sve bilo podređeno brzini nego kvaliteti i ima tu i super stvari ali i gluposti o čijoj umjetničkoj vrijednosti se može raspravljati. Meni osobno najviše se dopao rad organizatorice Tee Jurišić pod nazivom „OS Jizz Fest“ koji nije nov, a koji se bazira na igri riječi kako bi izgledao osječki jazz festival u kontekstu izvođača nazvanih po raznim varijacijama spolnih organa. Spoj glazbe, slikarstva i angažmana ovdje je najviše uspio, premda ima tu još mnogo toga lijepoga za vidjeti.
Ali, ono što je najvažnije u vezi ove izložbe nije sama izložba, to nije ni pružanje podrške ravnateljici muzeja, što je Loinjak spomenuo u svom izlaganju i mislim da se tu zaletio. Možemo čak reći i da je izložba promašila „ceo fudbal“ jer je svima jasno da pravi razlozi smjene na čelu MLU-a nemaju veze sa spornom fotografijom niti s umjetnošću.
Ne, najvažnije je to što je kulturna zajednica podigla svoj glas za slobodu umjetničkog izražavanja, a protiv farsičnih pokušaja bilo čijeg imenovanja ili razrješenja skrivajući se iza paravana „pičkinog dima“. Nije Mesarićka ni prva ni posljednja koja će na ovakav način otići, uostalom, zlobnici bi rekli: Pa na isti je način svojevremeno smijenjena i s mjesta ravnateljice Dječjeg kazališta, navikla se, ali možda će u budućnosti „fiškali“, „škovacini“, „lagatori“ i njima slični malo bolje promisliti prije nego što se odluče skrivati iza nekog umjetničkog djela.
Mada sumnjam, takvi olovni vojnici partije obično nikada ne nauče i ovakvi i slični igrokazi nastavit će se odvijati, samo još dalje od očiju javnosti. Ova izložba, kao i sve što joj je prethodilo, malo je ustalasala kulturne krugove i javnost, ali to je samo krik umirućeg u pustinji, pustinji u koju se kulturna politika države i lokalnih jedinica pretvorila…
Preuzeto s bloga zlihadzoponovojase.wordpress.com
