Uvijek je poseban događaj kada skromna ekipa sa margina kulture i ‘velike umjetnosti’ priredi projekat sa jednom jedinom ambicijom – da pokaže kako čisti, nekalkulantski entuzijazam može otvoriti nove horizonte.
Davnašnji Foto klub ”Zenica” i grupa autora, Murat Jašarević, Čedo Paunović, Miroslav Kutni, Dragan Milovanović, Hakija Lemeš, Vojo Manojlović, Dušan Vuković, učinili su da umjetnička fotografija bude prepoznatljiv dio kulture u gradu. Rat je učinio svoje, klub se ugasio, ljudi se raselili, neki više nisu među živima i umjetnička fotografija dugo vremena nije stanovala ovdje.
U zadnjim godinama bude se neki novi klinci, a među njima, od sinoć, svoje posebno mjesto dobivaju polaznici Škole fotografije Zenica, pokrenute tek prije nekoliko mjeseci.
Pod vodstvom Dijane Muminović, koja je studirala foto-žurnalizam i vizualne komunikacije u Americi, dvadesetak zaljubljenika u fotografiju, od djevojčica do umirovljenika, u galerijskom prostoru zeničkog Muzeja su sinoć, 4. aprila, pokazali da čistom, nekalkulantskom entuzijazmu ne treba puno vremena da se izrazi kao zanimljiv umjetnički pokušaj koji može otvoriti nove horizonte.
Koncipirajući izložbu ”Mi gradimo grad” i birajući modele svog fotografskog tumačenja grada u kojem žive, od prodavačice na pijaci do gradonačelnika, od nepoznatih do prepoznatljivih likova, ova skupina ‘foto amatera’ u sebi je otkrila tajnu umjetnosti: njeno gnijezdo je u osjećajima.
Sa foto školarcima i nekoliko već afirmiranih umjetničkih fotografa nove generacije, Zenica daje naslutiti produktivan povratak fotografije u okrilje njenog kulturnog identiteta.
