U dominantno novovalnim ’80-im povremeno bi bljesnuo neki interesantan synth pop, poput riječkih Denis & Denis ili beogradskih D’Boys. Danas su skoro zaboravljeni i zato je vrijedan dokument svaka kompilacija koja svjedoči o muzičkoj raznolikosti osamdesetih na ovim prostorima.
Predrag Jovanović imao je 14 godina kada je sredinom 1960-ih počeo pjevati u znamenitim beogradskim Lutalicama. Nemirni duh, međutim, poslije tri godine poveo ga je u bijeli svijet. Najprije je otišau u Pariz, gdje se nije bavio muzikom, već modnom bižuterijom, vrlo uspješno, a onda – kako kaže – ode na Ibizu nekoliko dana i ostane sedam godina, ode u Berlin na jedan dan i ostane cijelu godinu…
Zanimljiva je njegova njemačka epizoda, jer se priključio kraut rock grupi Jane s kojim je snimio njihov prvi album i proputovao po cijelom kontinentu, da bi se, jednako impulsivno, vratio u Beograd i 1982. godine osnovao D’Boys.
Predrag, sada kao Peđa ‘Boy, zajedno sa Miškom Mihajlovskim (rhythm machine) i Miškom Petrovićem Plavim (bas) snima dva albuma, ”Ajd’ se zezamo” (1983.) i ”Muvanje” (1984.), među čijih ukupno 18 brojeva (sa Peđinim kompletnim autorskim potpisom) niz pjesama postaju hitovi koji su obilježili dobar dio zlatnih ’80-ih: ”Jugoslovenka”, ”Mi smo D’ Boys”, ”Florida”, ”Nataša”, ”Muvanje”…
Oko svog uglavnom minimalističkog synth pop stila okupili su niz najcjenjenijih tadašnjih muzičara, snimatelja, producenata i koautora, kao što su Ivan Pipo Čović, Marina Tucaković, Dragan Ilić, Boban Petrović, Željko Brodarić Jappa, Oliver Mandić, Ivo Lesić, Matko Jelavić, Dragan Krle Jovanović…
Peđa D’ Boy, danas 68-godišnjak, već dugo nije autorski aktivan na sceni, ali dovoljno je traga ostavio da kompilacija “Mi smo D’ Boys”, kao izdanje diskografske kuće Take It Or Leave It zaslužuje pažnju. Dostupna je na svim digitalnim platformama i preslušati je možete, recimo, na Deezeru.
