Hamo i Tribute 2 Love

U ‘dalekoj’ Sloveniji – Hamo zvani Matevž: Vse za bluzu

Muzika - regija Show Time

Oni su bijeli momci koji pjevaju o tome kako je teško biti crnac. Zasedba Hamo & Tribute 2 Love igra blues, soul in klasični rock, a doslej so izdali tri albume.

O rock sceni u Sloveniji smo nešto više i znali dok smo bili u zajedničkoj državi, jer su se ploče RTV Ljubljana, ŠKUC-a i mariborskog Helidona prodavale i u ostatku zemlje, pa smo mogli biti upućeni šta izdaju Buldožer, Lačni Franz, Andrej Šifrer, Pankrti…

Od kako smo ‘svaki za sebe’, informacije iz svake od zemalja su globalno regionalne samo kada su u pitanju najveća imena ili ako izvođači češće zasviraju i izvan svoje zemlje. Posebna je tema koliko se usitnjena muzička tržišta odražavaju na svaku od lokalnih scena, ali o tome nekom drugom prilikom.

Tek, znatiželja (i ponekada slučajnost) odvedu nas do vrlo interesantnih bendova o kojima se malo ili ništa ne zna izvan njihovih granicva.

Jedan od njih je ljubljanski Hamo & Tribute 2 Love, ekipa koja se opisuje “Smo beli fantje, ki pojejo o tem, kako težko je biti črn”, a izvodi blues, soul i klasični rock.

Petorku predvodi Hamo, ali ne onaj iz vica o dva Slovenca, Hasi i Muji, već pjevač i gitarista imenom Matevž Šalehar, spiritus agens grupe Tribute 2 Love, koji je na slovenskoj glazbenoj sceni aktivan od sredine devedesetih.

Bend je formiran 2006. godine i poslije nekih izmjena, trenutnu postavu sada, uz Hamu, čine Peter Dekleva (gitara), Denis Horvat Duki (klavijature), Martin Janežič Buco (bubnjevi) i Uroš Škerl Kramberger Hipi (bas gitara).

Prvi album naslovljen kao ”2” izdali su 2013. (u to vrijeme gitarista im je bio Matej Mršnik, ex-Laibach), dvije godine poslije objavili su ”Pol/Pol S”, a ove godine treći album ”3P”.

Tridesetak koncerata ”3P turneje” zakazali su isključivo u Sloveniji.

”Tudi ko smo za, smo proti. Rokenrol je vedno opozicija”, jedno je od duhovitih razmišljanja Hame i njegovog Tribute za ljubav benda. Zajedno s drugim – Rokenrol so izumili fantje, ki so imeli preveč časa in niso vedeli, kaj bi z njim. Danes rokenrol nastaja v izrazitem pomanjkanju časa in prav zato – u tome odgonetamo razlog zašto ih istočnije još nema uživo (osim jednom u Zagrebu, koliko smo uspjeli otkriti).

Naslovna fotografija: Marko Alpner