Autor slavnih pjesama kao Midnight Rider, Melissa i epski concert-jam Whipping Post, preminuo je u subotu 27. 5. 2017. Poput drugih velikana rocka, imao je buran, ali i ispunjen život, a ovo je priča o tome.
The Allmans Brothers Band formirali su 1969. tada 23-godišnji Duane Allman (slide gitara, solo gitara) i godinu mlađi Gregg Allman (vocals, keyboards, songwriting).
Nakon dva studijska albuma, The Allman Brothers Band (1969.) i Idlewild South (1970.), grupa je koncerte u njujorškoj dvorani Fillmore East, u martu 1971. godine, snimila za prvi live album, dvostruki LP ”At Fillmore East”, ostvarivši i prvi magnum opus – na listu ‘500 najvećih rock albuma ikad‘ uvršten je na 49. mjesto, a 2004. godine uključen je u američku Kongresnu biblioteku kao “kulturološki, povijesno i estetki važno djelo”.
Isto tako, autorska pjesma Gregga Allmana ”Whipping Post”, sa prvog albuma grupe, čija 23-minutna koncertna izvedba zaključuje album, do danas je ostala epski concert-jam, uvršten na listu 500 najvećih songova svih vremena i uključena u Rock and Roll Dvoranu slavnih među 500 naslova koji su oblikovali rock muziku.
Nažalost, ista godina donosi prvu tragediju u Greggov život: 29. 10. u nesreći na motociklu poginuo je njegov brat Duane.
Gitarista nije imao autorskih doprinosa u bendu, ali su njegov stil sviranja gitare i njegova autentičnost bili toliki da je tri decenije kasnije uvršten na drugo mjesto liste “100 najvećih rock gitarista svih vremena”, odmah iza Jimija Hendrixa.
Priča ima čak sudbinski ironičnu notu: u istom gradu, u Maconu, 13 mjeseci kasnije, basista The Allman Brothers Banda, Berry Oakley, poginuo je u sličnoj nesreći, kada je motociklom udario u autobus – samo tri bloka dalje od mjesta na kojem je stradao Duane.
Gregg i cijeli bend stoički su prošli kroz ovo razdoblje, priređujući niz free koncerata.
Nakon što se u ljeto 1973. pojavio album ”Brothers and Sisters” (njihov komercijalni vrhunac, prodat u 7 miliona primjeraka), bend se usmjerio na turneju čiji su koncerti priređivani u arenama i po stadionima, ali u isto vrijeme eskalirali su problemi s drogom.
Zabilježeno je da je Gregg tokom 1975. dnevno pio i do pola boce votke, navukao se na heroin i ušao u svoj treći brak, sa pjevačicom i pop ikonom Cher, ali samo devet dana nakon vjenčanja ona ga je napustila zbog njegovog drogiranja. Nisu se razveli (to će se ipak dogoditi 1979.), dapače, dvije godine poslije snimili su zajednički album ”Two the Hard Way” potpisujući kao kao Allman & Woman, a kako je dočekan – bolje da nisu. Puno bolje je prošao album njegovog Gregg Allman Banda iz iste godine (jer Brothersi tada nisu bili na sceni).
Nakon godina ispunjenih tragedijama, ovisnostima, dramatičnim raskidima i u privatnom i u muzičkom životu, te izmirenjima i rekonstrukcijama Allman Brothers Banda, Gregg sa svojim matičnim sastavom od sredine 1990-ih otvara razdoblje njihove renesanse, vraćajući se na čelo blues, jazz i country jam scene s vatrenim nastupima koji su podsjećali na stara vremena.
Potvrđivali su to albumi Where It All Begins (11. studijsko izdanje benda iz 1994.), dva koncertna u nizu, An Evening with the Allman Brothers Band: 2nd Set (sa kojeg je izvedba songa ”Jessica” 1996. dobila nagradu Grammy) i Peakin’ at the Beacon (2000.), novi studijski album Hittin’ the Note (2003.) i još jedan live, dvostruki One Way Out (2004.) – kao posljednje izdanje The Alman Brothers Banda.
Greggov, pak, solo album Low Country Blues pojavljuje se 2011., a tri godine poslije i tribute izdanje, praćeno dokumentarcem, ”All My Friends: Celebrating the Songs & Voice of Gregg Allman”, a prijatelji su bili Jackson Brown, Dr. John, Taj Mahal, Don Was, Widespread Panic i brojni drugi.
Iste te 2014. godine Allman je ponovo povezan sa tragedijom: asistentica snimatelja, Sarah Jones, poginula je za vrijeme rada na indie biografskom filmu ”Midnight Rider’‘, na temelju Greggove autobiografije. Nakon tragedije u kojoj je još šest osoba ranjeno, reditelj Randall Miller želio je da nastavi s filmom, ali Allman je insistirao da odustane od projekta.
The Allman Brothers Band izveo je 28. 10. 2014. oproštajni koncert u dvorani Beacon Theatre, a na samom kraju video screen je ispunila poruka: “The road indeed goes on forever. So stay calm, eat a peach and carry on…”.
Gregg je želio nastaviti samostalnu karijeru, iako mu je još 2007. dijagnosticiran hepatitis C – prouzročen nečistom iglom za tetoviranje!
Zbog toga mu je 2010. transplatirana jetra, ali, svejedno, smisao njegovog života bio je rock i sviranje i nije se želio predati. Sve dok mu 24. 1. ove godine srce opet nije bilo slomljeno – tog dana se ubio Butch Trucks, bubnjar i jedan od suosnivača The Alman Brothers Band.
U martu Gregg je objavio da otkazuje sve zakazane koncerte u 2017. Tako su koncerti u okviru njegovog vlastitog Laid Back Festivala, 25. 9. 2016. u Denveru i 29. 10. u Atlanti, ostali njegovi zadnji nastupi. Njegova zadnja pjesma koju je na sceni odsvirao bila je “One Way Out“.
Na put bez povratka otišao je 27. maja. Jetra su otkazala.
Studijski album ”Southern Blood”, koji je Gregg Alman sa pratećim bendom i producentom Donom Wasom snimio krajem prošle godine, prvobitno je bio planiran za januar, ali još nije izdat.
U autobiografiji ”My Cross to Bear” (2012.) napisao je:
Music is my life’s blood. I love music, I love to play good music, and I love to play music for people who appreciate it. And when it’s all said and done, I’ll go to my grave and my brother will greet me, saying, “Nice work, little brother—you did all right.” I must have said this a million times, but if I died today, I have had me a blast.
