Slon i Golubica, Lepotica i Zver – ljubav i predrasude
Iako vječito pod lupom javnosti, Frida i Dijego nisu ni pokušavali da sakriju sve svoje emotivne oluje i brodolome. U vrijeme kad su započeli vezu, Frida je bila jedva punoljetna, a Dijego priznati umjetnik u drugom braku. Upoznali su se, kako je Dijego otkrio u svojoj knjizi Moj život, moja umjetnost, moja autobiografija, kad je Frida imala samo 15 godina. U to vrijeme, on je u dijelu Bolívar Auditorium, prestižne Necionalne pripremne škole Meksiko Sitija, koju je Frida pohađala, oslikavao svoj prvi značajan mural.
Otvorila su se vrata i ušla je djevojčica, činilo mi se ne starija od 12 godina. Bila je obučena kao i ostale učenice, ali se izdvajala po manirima. Posjedovala je istaknuto dostojanstvo i samopouzdanje, i čudan plamen u očima. Njena ljepota je bila ljepota deteta, ali je imala grudi. Pogledala me je pravo u oči.
„Hoće li Vam smetati ako Vas gledam dok radite?”, pitala je.
„Ne, mlada damo, biće mi čast”, rekao sam.
Sjela je i posmatrala me bez reči, njene oči su pratile samo pokrete četkice. Nakon nekoliko sati, Lupe (Gvadalupe, Dijegova tadašnja supruga, prim. aut.) se unervozila i počela da provocira djevojčicu. Ali djevojčica nije obraćala pažnju na nju. To je, naravno, još više iznerviralo Lupe. S rukama na bokovima, prišla je djevojčici i grubo joj se obratila. Devojčica se samo na trenutak ukočila i uzvratila joj grub pogled, bez riječi. Lupe je bila iskreno zadivljena. (…)
Djevojčica se zadržala oko 3 sata. Kad je odlazila, rekla je samo „laku noć”.
Nekoliko godina kasnije, ponovo su se sreli.
Radio sam na freskama, na dijelu kod plafona, u zgradi Ministarstva obrazovanja, kad sam čuo ženski glas:
„Dijego, molim Vas, siđite! Treba nešto važno da razgovaram s Vama!”
Okrenuo sam glavu i pogledao je sa skele. Imala je oko osamnaest godina, vitko tijelo i nježno lice. Kosa joj je bila duga; tamne i debele obrve su se spajale iznad nosa. Izgledale su kao krila ptice kos, ta dva luka koja su kao okvir stajala iznad izuzetnih smeđih očiju.
Sišao je sa skele. Riječi koje mu je uputila otkrile su jak duh i čistu ambiciju.
„Nisam ovdje došla zbog zabave. Moram da radim da bih preživjela. Naslikala sam nešto i želim Vaše stručno, potpuno direktno mišljenje, jer ne mogu sebi da priuštim da nastavim sa slikanjem samo da bih zadovoljila svoju sujetu. Želim da mi kažete da li ima smisla da nastavljam dalje. Donijela sam svoje tri slike.”
Sve tri slike su bile portreti žena. Dijego je bio impresioniran na prvi pogled. Kanvas je otkrio neobičnu energiju izražavanja, besprijekornu tehniku crtanja i nevjerovatnu oštrinu. Nije primijetio nijedan „trik” izveden u ime originalnosti za kojim su tako često posezali ambiciozni početnici. Fridin rad je bio fundamentalna iskrenost, slika njene umjetničke ličnosti. Kombinacija senzualnosti i snažne moći uočavanja detalja uvjerila je Dijega da pred njim stoji autentični umjetnik. Njegove iskrene pohvale je prekinula riječima:
„Komplimenti me ne zanimaju. Treba mi kritika ozbiljnog čovjeka. Nisam posmatrač umjetnosti, niti sam amater.”
Rivera je ostao potpuno pokoren – intelektualno, kreativno i, iako to još uvijek nije znao, emotivno.
Zamolila ga je za posljednju uslugu, da dođe do njene kuće sljedeće nedjelje i pogleda ostale radove. Tek kad mu je diktirala adresu, rekla je svoje ime. Pokušao je da se sjeti gdje ga je već čuo, i shvatio da je to djevojčica koja ga je gledala dok je radio u Bolívar Auditorium-u. Njeno ime je tada saznao od direktora škole, kome je pričao o neobičnom događaju. Tom prilikom je saznao i da je Frida „vođa bande maloljetnih delikvenata” zbog čijih je nedjela direktor razmatrao mogućnost da napusti svoj posao. Sad već nije bilo šanse da se odupre želji da pogleda sve slike ove neobične djevojke. Sljedeće nedjelje se pojavio pred vratima njene kuće.
„Silazila je s vrha drveta, veselo se smijući. Uzela me je za ruku i provela me kroz cijelu kuću u kojoj je tada bila sama. Onda je pred mene poslagala sve svoje slike. Njena soba i iskra njenog prisustva ispunili su me nevjerovatnom srećom.
Tada to nisam znao, ali Frida je već postala najvažnija osoba u mom životu. Nastavila je to da bude, svih dvadesetsedam godina, sve do smrti.”
Nekoliko dana kasnije prvi put su se poljubili, a nakon četiri godine i vjenčali, 21. augusta 1929. godine. Fridina porodica je bila veoma razočarana njenim izborom, nazivajući ih „slon i golubica”. Latinoamerički mediji su ih opisivali kao „ljepoticu i zvijer”. Ostali su zajedno do Fridine smrti, ali je njihov brak bio sve sem miran i idiličan. Dijegova brojna nevjerstva su bila dio njegove nestalne prirode, a Fridina posljedica očaja i tuge. Kao i sve što je radila, i nevjerstva su bila pokušaj da ga prati. On je svoja pokušavao da prikrije i negira, uključujući i aferu sa Fridinom sestrom Kristinom, a ona je za ljubavnike birala poznate ličnosti, eksperimentišući i sa biseksualizmom. Najpoznatiji Fridini ljubavnici su bili ruski marksista Lav Trocki i francuska umjetnica Džozefina Bejker. Sve svoje emocije, ona je prenosila na platno…
