Appolo

Najveće teorije zavjere u američkoj istoriji

GPS za dušu Svijet tajni Top teme

JFK

J.F.K. ubijen u zavjeri

Službena verzija o Oswaldu kao usamljenom strijelcu je u američkoj, a kasnije i u svjetskoj javnosti, bila predmetom kritike, a od samog početka pojavile su se špekulacije o zavjeri. Jaqcueline Kennedy je tako, putujući sa muževim tijelom u Washington, na prijedlog da se presvuče, odnosno skine krvlju uprljanu haljinu, rekla “Želim da vide šta su učinili”, čime je sugerisala da iza zločina stoji više od jednog počinitelja. Iako su te riječi izrečene u trenutku kad je istraga bila u toku, ona je bila odraz široko rasprostranjenog mišljenja među Kennedyjevim pristašama.

Špekulacijama o zavjeri su bitno doprinijeli i naknadni događaji kao što su vijetnamski rat, odnosno afera Watergate, a posebno atentati na Martina Luthera Kinga i Roberta Kennedyja, koji su stvorili dojam da je atentat samo dio jednog šireg procesa, odnosno zavjere “mračnih sila” kojima je Kennedy iz ovih ili onih razloga stajao na putu.

Samo tri godine nakon atentata je advokat Mark Lane napisao knjigu pod nazivom ”Rush to Judgement” u kojoj se žestoko protivi Warrenovoj komisiji, a potom je godine 1966. po njoj snimljen i istoimeni dokumentarni film u režiji Emilea de Antonija, jedan od prvih u nizu koji će iznositi argumente za brojne teorije zavjere.

Većina kritika službene verzije tiče se nepreciznosti i protivrječnosti u podacima na kojima je Warrenova komisija temeljila svoje zaključke. To uključuje početne tvrdnje dallaske policije da je Oswald bio naoružan puškom Mauser kal. 7,65 mm umjesto puškom Carcano. Takođe se tvrdilo da su pojedini svjedoci atentata bili predmetom uznemiravanja i prijetnji kako bi dali “željeni iskaz”. Jedan od najčešćih argumenata teoretičara zavjere jest veliki broj “nerazjašnjenih smrti” osoba koje su bile svjedoci atentata, odnosno kako su se te smrti događale neposredno pred početak kongresnih i drugih istraga vezanih uz atentat. Često se navodi i skrivanje dokumenata od javnosti pod izgovorom “povjerljivosti”, iako je ona skinuta posebnim zakonom 1992. godine, te je preostalo samo oko 2 % dokumenata koji će postati potpuno dostupni 2017. godine. Kao argument se navode i protivrječnosti u Kennedyjevoj autopsiji, odnosno različiti zaključci o ranama na tijelu predsjednika, vrsti municije kojom je pogođen i najvjerojatnijoj putanji metka i položaju strijelca/oružja.

Zbog toga se stvorila percepcija kako su mnoge činjenice o atentatu skrivene od javnosti, odnosno kako su vlasti – bilo lokalne, bilo nacionalne – u većoj ili manjoj mjeri zataškale ključne podatke o atentatu. Kao potencijalni atentatori, do danas se navode: CIA, KGB, mafija, Federalne rezerve, Fidel Castro, potpredsjednik Lyndon B. Johnson…