U moru apsurda podijeljenog Mostara jedan je detalj koji bi se mogao nazvati istovremeno i apsurdnim (opet) i svijetlim trenutkom.
O kakvoj to ‘senzaciji’ je riječ?
Nekoliko godina iza rata – onog velikog, svjetskog, poznatog kao Drugi – Mostar je dobio Narodno pozorište. Jedno, zajedničko. Godinu i koji mjesec prije kraja rata – novog i zlosretnog koji je ranih 1990-ih palio Bosnu i Hercegovinu – Mostar je dobio Hrvatsko narodno kazalište.
U stilu mostarskih liski, tih legendarnih gradskih mangupa, mudraca, veseljaka, reklo bi se: tako je grad sa stotinjak hiljada i isto toliko tisuća stanovnika otkrio da ima dvostruko više teatarskog potencijala nego samo koju godinicu ranije. No, ne budimo baš zajedljivi, zašto Mostar ne bi mogao imati i dva ansambla i dva repertoara i zašto to ne bi mogao biti njegov, mostarski svijetli trenutak? Mogao bi – da su cijelo vrijeme imali jednu publiku! Pa onda na tom svijetlom trenu ne bi bilo mrlje apsurda.
Ipak, priča se mijenja. Iako još uvijek senzacionalno zvuči da se dogodila prva ikada koprodukcija Pozorišta i Kazališta u Mostaru, očekivati je od umjetnika (od koga drugog?) da njihov zajednički rad od danas postane svakodnevica.
Elem, najprije su ovog ljeta uradili prvi zajednički projekat ”Ajmu na fuka”, kako bi poslali poruku da su pomirenje i održiv suživot mogući ne samo u Mostaru, nego i u cijeloj Bosni i Hercegovini. ”Ova predstava je indiskretna posveta cijeloj jednoj generaciji mladih ljudi gurnutih u rat. Ovo je prije svega antiratna predstava koja, evocirajući ratne traume, istodobno utire put njihovom zacijeljenju, te razumijevanju i suočavanju s onim što se događalo”, riječi su autora predstave, Mostarca Dragana Komadine.
Ubrzo su dva ansambla postavili još jednu zajedničku predstavu, ”Mrtve ribe plivaju na leđima”, dramatizirani roman Josipa Mlakića u režiji Tanje Miletić Oručević. I učinili korak više, pa se pojačali s nekoliko glumaca Bosanskog narodnog pozorišta iz Zenice. Pa ispada da se, dvadeset godina poslije rata, rodio i prvi autentični bosanskohercegovački teatarski komad.
I neka je baš u Mostaru! I neka zato ostanu zabilježena imena glumaca u tom istorijskom/povijesnom igrokazu: Nedžad Maksumić, Miro Barnjak, Robert Pehar, Faketa Salihbegović-Avdagić, Jelena Kordić-Kuret, Saša Handžić, Uranela Agić-Burina, Velimir Pšeničnik Njirić, Emir Sejfić, Emir Spahić, Ivan Skoko, Bojan Beribaka, Zlatan Školjić, Jasmin Krpo, Nikolina Marić, Angela Bulum i Maja Zećo.
