Preostala infrastruktura smještena je pod zemljom, u prostranim pećinama i tunelima koje mještani nazivaju „iskopine“. U njima su sagrađene kuće, hoteli, restorani, crkve i još mnogo toga.
Gradić je osnovan 1915. godine, kad je četrnaestogodišnji dječak, na kampovanju s ocem, slučajno pronašao opal, dragi kamen. U godinama koje su uslijedile, stotine kopača je naselilo ovo područje, u nadi da će tu pronaći bolji život. Jako australijsko sunce im nije olakšavalo težak rudarski posao. Temperature su često prelazile 40°C, a život je dodatno otežavao izuzetno suh vazuh, bez daška vjetra.
 |
| Coober Pedy pravoslavna crkva |
Kako su već imali ogromne rupe u zemlji, ostale nakon potrage za opalom, pridošlice su počele da grade svoje domove pod zemljom, ili u obodima brda. Ulaz je obično u nivou zemlje, a ostale prostorije se nastavljaju jedna na drugu u dubinu zemlje, ili horizontalno unutar brda. Sistem ventilacije je obezbijeđen vertikalnim šaftom koji osigurava čist vazduh, ali ne pušta previše toplote u ove građevine. Iako djeluje krajnje nepraktično, ovaj vid gradnje je opstao i postao tradicija. Praksu su započeli kopači, uglavnom povratnici iz Prvog svjetskog rata, a nastavile generacije nakon njih.
Do 1920. godine naselje se zvalo Stuart Range Opal Field, po John McDouall Stuartu, koji je kao prvi Evropljanin započeo eksploataciju ovog područja, 1858. godine. Nakon 1920, postalo je poznato kao Coober Pedy. Smatra se da ovaj naziv potiče od modifikovanih riječi Aboridžina kupa piti, što znači rupa bijelog čoveka.
Danas je gradić Coober Pedy, sa preko sedamdeset lokacija na kojima se iskopava opal, jedan od vodećih izvora ovog dragocjenog mineraloida na svetskom tržištu, prvenstveno kvalitetnog bijelog opala.
Izvor: www.medias.rs
