autorske priče i novele…
Piše: Mediha Selimović Na dan majčinog odlaska imala sam nepunih 16 godina. Kad me posljednji put pogledala u onom nekom hropcu, nerazgovijetno mrmljajući, osjetila sam da je to TO. To nešto što je četiri duge godine visilo u zraku, živjelo sa nama, nadgledalo nas i kontrolisalo. To, nešto čega se, kad je konačno pokucalo […]
Nastavi čitati
Piše: Mustafa Bećirović Bilo je nekada: ”Idi, Mustafa, pitaj Kasimagin’cu hoće li bit’ u kući, da dođem na kafu.” Otrči Mustafa: ”Kasimagince, pita te mama hoćeš li bit’ u kući…”, a prije nego završim: ”Hoću, hoću, bujrum, nek dođe.” Dešavalo se i obratno. Dolozio je s upitnikom njezin sin nama. I još sinova s […]
Nastavi čitati
Piše: Duško Mimica Veče se ubilo za malu kućnu mezicu uz čašu dobra vina. Pravac frižider, trljam zadovoljno ruke. Otvorim, upali se ona majušna lampica, oprezno ispitujem sadržaj, valja nešta kvaliteno prezalogajiti. Na prvi pogled, onako čisto, sve uredno složeno, biće nam lakše uraditi omanju inventuru, narezat suhovine, kiselih paprika, kuhanih jaja i ostale zdrave […]
Nastavi čitati
Piše: Mediha Selimović Svake godine, kad Beč zasija svojim predbožićnim sjajem, meni se u glavu nastani kompletna Brodska cesta. Ulica u kojoj sam odrastala, a koja je sredinom sedamdesetih godina preimenovana u ulicu 12. aprila. Nije tamo bilo ni približno ovakvog sjaja. Tek pokoja okićena jelka, ukrašeni prozori, vanilice, zasađena božićna pšenica kao simbol plodnosti, […]
Nastavi čitati
Piše: Mustafa Bećirović Na nas, djecu, nikada nije morao da viče. Smknut je oduzimao dah. Kada on spava (poslije noćne), nije bilo dreke na sokaku. Imao je običaj da nas plaši škrgučući zubima. Velikim, bijelim, zdravim. Bojao sam se i da me pomiluje. Ruka mu bila kao pekarska lopata. Negdje oko četrdeset. Crn. Krupan. Crnih, […]
Nastavi čitati
Piše: Mediha Selimović Piljim u rernu. Sylvia Plath je u rernu ubacila glavu, a ja šareni burek. Čekajući da porumeni razmišljam kako ja nisam izabrala svoj život. On je izabrao mene. Ja sam samo pokušala da od njega napravim najbolje što mogu, raspolažući sredstvima i mogućnostima koje mi je određeni trenutak nudio. Kad malo […]
Nastavi čitati
Piše: Duško Mimica Subota, u jednom danu dva partija, dvije različite strukture ljudi, eh ta Kanada. Prvi je bio kod našeg prijatelja Marka, sedamdeseti rođendan, počinjao je u kasno popodne, što nam je bilo odlično da se poslije zaputimo na drugi koji bi trebao biti u ta doba u klimaksu. Nakupio je dosta godina, […]
Nastavi čitati
Piše: Mediha Selimović Moja nena Đuma je pored mnogo djece, ostala da živi sama u svom kućerku nadomak Ljubinja. Mnogo djece nije nikakva garancija da starost nećeš dočekati sam i napušten. Baš kao pseto što ostane samo, prepušteno na milost i nemilost jačih i moćnijih od sebe. A star, bolestan i potrošen insan je […]
Nastavi čitati
Šta određuje pisca i ko ga takvim proglašava? Određuje li pisca samo činjenica da mu je djelo objavljeno kao knjiga (s ‘progledavanjem kroz prste’ ako se pojavila u zajedničkoj zbirci ili nekom književnom časopisu)? Umjesto odgovora, pozivam se na nedavnu odluku Švedske akademije da ovogodišnju nagradu za književnost dodijeli rock kantautoru Bobu Dylanu. Revolucionarna je […]
Nastavi čitati