Upravo na Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, 1. marta, Goran Bregović će svoja “Tri pisma iz Sarajeva” (Three Letters From Sarajevo) izvesti u Royal Festival Hallu u Londonu, a dva dana prije tog koncerta britanski The Guardian objavio je opširniji intervju koji je s njim uradio Robin Denselow.
U tekstu pod naslovom ”Balkanska romska muzika početak je punka – više ludilo, nego muzika”, novinar portretira Bregovića kao muzičara, a u razgovoru se dotaknuo brojnih zanimljivih i neizbježnih tema, o predratnoj Jugoslaviji i Titu, Bijelom dugmetu, svojoj ulozi velike rock zvijezde i, naravno, skorašnjim planovima.
“Bili smo siromašni, ali kada se osvrnete na taj period, shvatite da je to vjerovatno bilo najbolje vrijeme u našoj istoriji. Bilo je to vrijeme mira. Moja majka je Srpkinja, otac Hrvat, a jedini problem u našoj kući je bio to što je otac pio… Bio je vojnik po profesiji, a oni su mnogo pili”, počeo je Bregović priču za The Guardian.
Novinar ga u uvodu opisuje kao glavnu rock zvijezdu u bivšoj Jugoslaviji, autora koji je pisao nagrađivane filmsku muziku, muzičara koji je prodao više od šest miliona albuma i radio s brojnim muzičarima – od Iggy Popa do Skotta Vokera i Rachida Tahe. A za samog sebe Bregović kaže da je staromodni tip koji ne snima videospotove i ne pojavljuje se na TV-u, a svoju muziku predstavlja putujući svijetom na beskrajnoj globalnoj turneji.
“Odrastao je okružen muzikom hrišćana, Jevreja i muslimana koji su koegzistirali u gradu i to je period i utjecaj koji slavi u djelu ‘Tri pisma iz Sarajeva’. Glavni grad BiH metafora je našeg vremena, jer ono što smo vidjeli u Sarajevu nakon 1991. godine, sada vidimo širom svijeta. Danas smo dobre komšije, a sutra pucamo jedni na druge jer smo različitih religija”.
Sa 17 godina je počeo svirati gitaru u striptiz-baru u Dubrovniku, potom u Italiji – objašnjava čitateljima Guardianov novinar – te da je ubrzo počeo koristiti droge i zbog toga mu je majka zabranila da svira, pa je upisao studij filozofije u Sarajevu i trebao postati profesor marksizma ali odjednom je dramatično promijenio smjer.
“Umjesto toga sam postao rock zvijezda i bio sam najveći. Moji heroji su bile britanske rock zvijezde poput Led Zeppelina, jer ako sviraš gitaru onda želiš biti poput ostalih zgodnih gitarista, poput Jimmyja Pagea”, rekao je.
Nakon toga je oformio bend Bijelo Dugme koji je nakon izdavanja prvog albuma 1974. godine uzdrmao jugoslavensku muzičku scenu mješavinom hard rocka, folka i romske muzike.
“Bio sam velika rock zvijezda, a Romi su nam pomagali da se zagrijemo prije izlaska na binu. U svlačionici nam je uvijek svirala romska limena muzika, to je bilo ludilo. Uvijek sam mislio da je balkanska romska muzika početak punka – više ludilo, nego muzika. Punk je umro s pjesmom ‘God Save The Queen'”.
Na pitanje zbog čega je grupa Bijelo dugme bila tako posebna, Bregović je odgovorio: “Rock’n’roll je bio važniji u komunizmu nego u zapadnim zemljama. Ako ste bili pametni i dovoljno oprezni, mogli ste poslati veoma važne poruke. Danas to možda djeluje djetinjasto, ali bilo je veoma važno da moj pjevač u jednom trenutku može biti odjeven u bijelu uniformu poput Tita, a u drugom u crnu poput policajca u nacističkom koncentracionom logoru. To je očita alegorija komunizma i komunističkih režima”.
Na pitanje šta danas misli o Josipu Brozu Titu, Bregović je rekao da je učinio mnogo dobrih stvari, ali da je propustio priliku da Jugoslaviju transformira u demokratsku državu. Smatra da u tom slučaju nikada ne bi došlo do rata.
Guardian otkriva da će Goran Bregović u narednom periodu raditi nastavak opere “Karmen sa sretnim krajem” iz 2007. godine, koja će biti utemeljena na pričama migranata, a radnju je smjestio u Manchester.
“Postavio sam je u Manchester, jer su mi rekli da tamo ima najviše različitih populacija. Osim toga, veliki sam fan Manchester Uniteda”.
Ali, nije poznato kada će to uraditi s obzirom na gust raspored koji uključuje koncerte na Sibiru, širom Evrope, Sjeverne Amerike, Meksika i naravno u Sarajevu.
“Ja plaćam porez u Sarajevu. Domaći sam kompozitor i moram biti tamo. Međutim, grad se promijenio, izgubio je svoj duh koji je imao kada su ljudi različitih nacionalnosti živjeti jedni pored drugih. Primitivni rat imao je primitivne rezultate i trebat će nam vremena da se vratimo na staro. Ali, ja volim Sarajevo”, završio je Bregović.
