Želimir Babogredac ima jednu od najvećih kolekcija ploča Beatlesa u svijetu i planira otvoriti muzej

Muzika - regija Show Time

Želimir Babogredac je prije 40-ak godina otvorio prvi profesionalni tonski studio u zemlji, a danas je poznat kao prvi čovjek Croatia Recordsa. Malo je poznato da ima i fascinantnu kolekciju gramofonskih ploča i memorabilija, u kojoj dominiraju izdanja Beatlesa i solo albumi svih članova legendarnog benda.

Sve je počelo 1960. godine, kada je na adresu Želimira Babogredca poštom, kao poklon iz Amerike, stigla posebna ploča Elvisa Presleyja “For LP Fans Only”.

Još kao srednjoškolac, Želimir je radio na radiju i u vlastitoj diskoteci u rodnim Vinkovcima, a 1971. osniva i rock grupu Milky Way. No, njegov ozbiljan profesionalni put u muzičkom svijetu počinje 1979. godine, kada je opremio svoj Rockoko Studio u Bošnjacima, nadomak Vinkovaca, prvi profesionalni tonski studio u tadašnjoj državi.

Želimir Babogredac (prvi lijevo) u studiju Rockoko

U početku je brand ”Rockoko” poznatiji bio po tehničkoj realizaciji koncerata, turneja i rock festivala po bivšoj državi, pa je Želimir Babogredac za miks pultom razglasa vodio nastupe brojnih zvijezda u osamdesetima, kao što su Azra, Parni valjak, Prljavo kazalište, Bijelo dugme, Bajaga i instruktori, Valentino, Meri Cetinić, Mišo Kovač, Oliver, Novi Fosili, a nekoliko godina je bio važna tehnička potpora tadašnjeg najvećeg open-air godišnjeg rock festivala, stadionskog rođendanskog rock koncerta Radio Zenice.

U istom razdoblju i Rockoko Studio u Bošnjacima postaje sve privlačnija destinacija muzičarima, jer je pored vrhunske profesionalne opreme za snimanje nudio tada jedinstveni ambijent za rad – smješten u malom pitoresknom mjestu, izdvojenom od gradske užurbanosti, omogućavao je muzičarima potpuni mir i posvećenost snimanju.

Započevši suradnju s producentom Nikšom Bratošem i realizacijom prvih hit albuma kao što su Valentino ”Valentino 3”, Boris Novković ”Jači od sudbine”, Crvena jabuka ”Sanjati” ili Željko Bebek ”Niko više ne sanja”, Rockoko postaje vrlo traženi studio.

Zbog poznatih okolnosti, 1990. preseljava u Zagreb i kao vodeći studio u Hrvatskoj te potpisuje produkciju na više od 200 nosača zvuka. Na poziv uprave Croatia Recordsa, Babogredac 1996. godine preuzima rukovođenje audiostudijskog centra, a nekoliko godina kasnije kupuje tu diskografsku kuću.

Rockoko studio, Nikša Bratoš i Zijo Valentino

Ona intimna strast, započeta spomenutom pločom Elvisa Presleya, nikada nije prestala. Dapače, novi posao je Želimiru Babogredecu omogućio otkrivanje nekih izdanja do kojih kolekcionari teško dolaze.

Njegova kolekcija nije najveća u regionu, ima ”samo” oko 6500 primjeraka, ali jedan njezin specijalizirani sadržaj vrijedan je i u svjetskim okvirima. Riječ je o skupljanju ploča i rijetkih memorabilija legendarnih Beatlesa za čiju muziku je posebno vezan.

A ta ga strast vodi i do brojnih lokacija značajnih za opus Beatlesa, kao što je bila obavezna posjeta znamenitom Abbey Road studiju u Londonu.

Želimir Babogredac u Abbey Road studiju

Želimir, kako kaže, ima tek četvrtinu od onoga što postoji i što želi iz bogatog naslijeđa Beatlesa kao benda i djela svih Beatlesa u solo karijerama, a već i ono što posjeduje je pravo blago.

”Imam najviše njemačkih izdanja, te engleska, nizozemska, japanska, američka i dakako sva Jugotonova, a uz to i razna piratska izdanja te fan-klubova, koji su izdavali i ploče kao prigodne darove svojim članovima“, otkriva Želimir.

Zanimljive kolekcije postaju još vrijednije ako su dostupne javnosti.

Zbog toga Želimir Babogredac kaže da mu je naredni cilj urediti muzejski prostor, jer želi probrane ploče, knjige, fotografije, muzičke instrumente i razne memorabilije izložiti za publiku, a posebno za fanove Beatlesa.

”Potraga za predmetima se nastavlja, svaki dan odvojim sat vremena surfajući po internetskim stranicama kako bih naručio novu ploču. Čak mi kao kolekcionaru svaki tjedan šalju obavijesti s meni mogućim zanimljivim ponudama.”

Za kraj, Želimir Babogredac ima posebnu poruku, ne samo kolekcionarima, već svim poklonicima muzike: ”Moj pristup slušanju glazbe oduvijek je bio pomalo specifičan. Naime, željeni album slušao bih u kontinuitetu i po 20, 30 puta zaredom. Smatram da je to minimum slušanja koji vam daje za pravo da ozbiljno pričate o nekoj ploči”.